Upotreba reči divljinu u književnim delima


Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Konj je za Isakoviča uvek bio nešto drugo, nego za druge ljude. To je, za njega, bila životinja, čiju je divljinu voleo, čiji je juriš voleo, čiji je ponosit korak voleo. Čiju je drhćuću grivu voleo, kao neku žensku kiku.

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

položajem svoga tela izvinjavala što zauzima dragocen prostor, rađa se neka nova Ruža Lazić — šerpas, smeli vodič kroz divljinu! Njena pepeljasta kosa (koju je sada rasplela) dobija neki čudan sjaj, njeni pokreti su gipki i slobodni.

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

vladara no i kao prosvećenog vladaoca, filozofa i reformatora na prestolu, koji iz svoje zemlje progoni glupost i divljinu. Orfelin je taj svoj posao radio dugo, nekih pet godina, i savesno.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti