Glišić, Milovan - PRIPOVETKE
Dokopa ti ono čakanac, pa onako ludo i pijano — sve poskoči i udri što može više u bubanj. — Ne, nesrećo! — diči Sreja i tuče ga gudalom po leđima. Ono još gore. Svatovi se deru: »Tako, more, tako! Udri, udride!
To je moja devojka!... — Napolje!... — viknu Nikola i diže stolicu. — Te igle... te haljine... sve je to moje!... — diči Pupavac iz petnih žila. Savka udari u plač. Mati u dreku. Sluge se skleptaše.
— viču jedni. — Hoćemo! — deru se drugi. — Polako, ljudi, narode, braćo! — stišava ih kmet. — Šta polako? — diči čiča Mirko, i sav se zapurio. — U ovu ugarak! Drugu gradi! — Gradi je sam! — dovikuju mu jedni. — Kakav ugarak?
Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Dičan je, pa se još više diči. Po pozdravu, starojko i kum smakoše se, te ga posadiše među se. Zeka se diže u vajat s deverskim darovima.
Dučić, Jovan - PESME
ŽITIJE Pisana u Gradcu, slikana u Žiči, U Mlecima teškim zlatom okivana, Knjiga o pretcima, koja carstvo diči — Opet je car čita tri noći i dana.
Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
dobro i radost od nje da dočekaš; da te utješi i podvori pod tvoju starost, da se dičiš i po nosiš njome, kako se narod diči i ponosi tobom, a sve u zdravlju i veselju za dugo i na mnogo! — Amin, dabogda! — odazvaše se tiho seljaci.
Ignjatović, Jakov - PRIPOVETKE
Ćirković opet gleda u Alku kao u zvezdu Danicu; diči se kad ko o njoj govori da je lepa i sve joj po volji čini. Mica i Alka jedna drugoj odlaze, i sve je kod njih glatko
učinjeno, simidžija je podmićen, kako Mica i ne zna baklave praviti, pa je htela pred gostima da se Alkinom baklavom diči. To je bilo gospođi Mici dosta.
Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
(Begović, 1986, s. 62) — Daj, Bože, brat se domaćin sinovima hranio, s unucima kitio i dičio, kao što se kiti i diči Đurđevdan listom i zelenom travom, a Spasovdan svijetom i svakim božjim blagodetom!
Popović, Jovan Sterija - RODOLJUPCI
ZELENIĆKA: O, seni Miloša Obilića, Ajduk Veljka i drugih junaka, čujete li? U vojvodini srpskoj diči se Madžar ljupkostiju braka najdičnijom Srpkinjom; u vojvodini srpskoj neće Srbin da služi rodu nego tuđinu!
Ilić, Vojislav J. - DEČJA ZBIRKA PESAMA
Crn, sebarski plašt mu mlada pleća krasi, Po kome su pale kovrdžaste vlasi. A po vitkom stasu, što ga diči tako, Tvrdom se je likom opasao jako. I on smerno stoji. O njegovom vratu Samo krst treperi u suvome zlatu.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
“ „A od koga je, ha!“ prihvati neki, čisto s ponosom. Cijelo pleme diči se s dobrijem junakom, jali sa lijepom i mudrom odivom; onda obično naglašuju ono „naš“ ili „naša“.
Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA
Moga bića čita sam pričinu i sudbinu moju svukoliku i družine moje blagorodne. Što se gordi neprijatelj diči da je tobož mene satvorio i svijetle moje legione, - tajni slučaj naš je otac bio; navlaštito nas je satvorio da
Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA
On zatreba novo ime, I ljubav mu kumovala. I to ime kim se danas Ceo jedan narod diči... Ali stan’mo; to je dosta, Bliže s’ tajni ne sme prići. Ljubav mu je kumovala.
Popović, Jovan Sterija - POKONDIRENA TIKVA
RUŽIČIĆ: Helenu je Juno u pauna pretvorila. Lep je paun, i krasan, i s perjem se diči, ali bi se postidio da zna kako kriči, — kaže besmertni Dositej Obradovič. SARA: Dakle, ništa nema od svadbe?
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Samo jedno zapitaću — ko može, nek' diči Što do boga na prestolu vispar gorko kriči: Dvoje mladih zaljube se, predadu si dušu, Van sojuza inu sreću ne mogu da
Ljubičica, niska, stidna, Jest u travi jedva vidna, Vitkom i na tankom struku Naša prsa, našu ruku Diči lala. Nikto ružu mož’ uzeti Nju da trnje ne osveti; „Berite me bezopasno!” — Veli svakom cveće krasno, Krotka lala.
Donesite tri železa I kutiju tuđih vlasi, Gaza, toka, vune, beza I ostalo s čim se krasi, — Da se diči sav moj rod Kako blistam a la mod.
Jakšić, Đura - JELISAVETA
vi...še... ah!... (Jelisaveta hoda, a kad spazi Đuraška zastane.) JELISAVETA: E lepo! lepo! Samo da znaš Kako te diči gornja haljina! (Smejući se pipa mu dolamu.) Baš pravi purpur!... Gde si kupio? ...A skup je, znam? KAP.
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Hteo je da se diči sa mnom pred svojim prijateljima. Pokazaću, govorio je, svoj srpskoj vlasteli ću pokazati ko sam ja.
Ilić, Vojislav J. - PESME
1886. GOSPOĐICI N* Poklonik muza, ja i sada Zvucima lire zdravim vas Iz okoline šumna grada Što slavom svojom diči nas. Kome sam gradu kao dete, Nepoznat jošte s pravim zlom, Proricô dane slave svete U patriotskom žaru svom.
Zašto me ova huka nemilo muči i dira? Zašto ovakav zanos, sa kojim mnogi se diči, Meni, najmanjem stvoru, na podlost i porok liči?
Zar da bunim radost što im tako liči, I sa kojom štedro proleće se diči? 4. Eto tu je agent što zaljubljen hodi, Uglađen i spreman po poslednjoj modi, Odmereno, s pažnjom, čak i ruke miri, Da u
Zar da kvarim radost, što im tako liči, I sa kojom štedro proleće se diči? 10. Ja neću da pevam... U najdubljem miru Pokidaću žice i razbiću liru.
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
da pod drugim i novim imenima on, naraštaj, vodi poreklo od onih nesrećnika ili propalica, njihovim se novcem školuje i diči, a grobove im kad-tad prekopava.
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
Ne sej po brazda nepravde da je ne požnješ sedmorinom. Ako su te starejšinu postavili, o tome se ne diči ni se na golemo drži, nego li budi onakav kao i ostali što su i postaraj se šnjima da se o njima razveseliš i pohvaljen
Ni sebi ima, a ni za dušu može kome što dobro učiniti. Te što se takav i piše među žive ljude? Čim li se diči da je bolji sobom od drugih ljudi?
Nisu svi ljudi apostolske ćudi. Svirajka mu se zdruzga, ali majstorija sviranju u njemu osta. Ne diči se, brate, s tuđom sramotom. O pravdi mnoge se skone pletu. Dugorepa je nesreća.
Što je oteto, ono je i prokleto. Mnogi se diči što ima mnogo zemlje, a ne seća se tome, da njegovo više nije krome tri aršina. Živu zmiju u nedri držeći.