Ćipiko, Ivo - Pauci
Ali u istome času osjeća teret društvenih veriga i, kao kroza san, sluša struganje pera po hartiji staroga, pogrbljenoga dijurniste, što kao zla slutnja pred očima mu stoji, i gleda delje, kroz prozor napolje. Pred jamatvu Ivo je pošao kući na dopust.
I ne može da sjedi, već pođe k prozoru i gleda u natušteni zimski dan. U uredu nema nikoga, osim njega i staroga dijurniste, koji jednako prepisuje. Kad mu dodija gledati napolje, onako snatreć', pade mu pogled na nj.