Ćopić, Branko - Doživljaji mačka Toše
— A meni vjetar nanosi dah planinskog sijena. Znači da ta krčma ima i štalu — dosjeti se magarac. — Naprijed, junaci — komandova čiča. — I prve i zadnje noge u trk! — njaknu magarac... — I moj džak ukorak!
— Vezaćemo ga na dug kanap, pa nek se šeta po čitavoj kući, samo da ne može dohvatiti slaninu — dosjeti se žena. Zaista, čim pade drugo veče, meni vezaše oko vrata podugačak kanap i pričvrstiše ga za jednu vreću u ćošku.
— Vidi, pa ti bi mogao da budeš naš vojvoda! — dosjeti se nešto miš domaćin. — Sasvim si bijel, prorok si, a još imaš za prijatelja jednog mačka.
Kako bi bilo da te malčice gricnem, samo malo za uvence?! — Bolje bi bilo da ja gricnem onaj kanap oko tvoga vrata! — dosjeti se Miš prorok. — Onda ćeš dobiti i slobodu i slaninu.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Djed onda viknu strica Nidžu. — Nikola, odider vidi šta je ovo. Nema britve, nema ništa. Stric se odmah dosjeti jadu. — Pokrao Rade! — Koji Rade? — Tvoj Rade, Rade školarac!
— Bogami ti je ta na mjestu — složi se ikonopisac. — Vidi vraga, svemu li se ovaj Veselica dosjeti. Zaista, te iste večeri, na pojilu, stric Nidžo, opsjednut svečanom tišinom i sjetnim bljeskom večernje vode, zausti da
Zastao je, čekao i — tišina. — Nisu me, valjda, još primijetili — dosjeti se on, pa zakorači dalje, ali opet kroz tišinu.
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Ovi zlo smislili, ali i Marko, kao da mu je sam bog otkrio misli njegovijeh ortaka, dosjeti se nečemu, pa ti najpre, probe radi, kad mu četvrti put spustiše uže, priveže jedan veliki kamen, i dade im znak da
Pokaja se gotovo, ali se dosjeti te zapovjedi jednom oklopniku: Idi pa ubij toga i toga čovjeka, i donesi mi vezenu maramu.
Ona je sad već u carevim rukama. On se dosjeti šta je bilo. Dok je on spavao, maćeha ju je ukrala pa po sinu poslala caru.
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
Ovi đetić začudi se ovoj njihovoj ljubavi, dosjeti se da su ga uzeli na mjesto brata, te se i on stane pokazivati kao da je njezin muž i carev zet.
” Čuvši on to, dosjeti se jadu, te jedva dočeka doklen mu dan dođe. Kad svanu, on uzjaše na svoga konja, pripaše sablju i povede psa pa se
je, pa prebirajući njezine kose gledaj naći ćeš jednu dlaku crljenu kao krv, istrgni je i bježi natrag, pa ako se ona dosjeti i za tobom počne trčati, baci joj najpriđe vezenu maramu, pa faculet, pa | najposlije ogledalo, onda će se ona
Ona se dosjeti pa sustopice trkom za njim. A on obazrevši se kad vidi da će ga stići, baci na put maramu vezenu kako mu je rečeno, a
Kad đak to vidi, dosjeti se i svome jadu, ali uteći iz pećine nije mogao nikako. Pošto se pop ispeče, zove divljan đaka da s njim jede, a đak
Onda ona proviri kroz brvna i kad opazi u košari samo glavu i rep od ždrebeta, odmah se svome jadu dosjeti, te obije vrata i stane ridati i naricati nad mrtvom glavom ždrebećom, a najposlije od teške tuge i žalosti otide pa
nego joj dođe nekakva muka u drob, te ona trči doma i teke dođe, izbi dijete muško mrtvo i lakom glavom ne dade. Dosjeti se siromašica žena, ali svrh svijeh jada ne kazuje mužu da ne bude više trlabuke.
U večer sluga careva sina no- | seći večeru đevojci, ne nađe struk bosioka, nego po kamari strašnu krv; dosjeti se svome zlu i bojeći se, da ga carev sin ne smakne, pobježe iz grada onoga.
Kad carev sin vidi, vas umre od čuda, dosjeti se da je ovo kosa njegove drage, pak uhvati babu i upita, otkuda joj ova zlatna kosa. Baba se prepane i kaže sve.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
— Pitam te: zar nisi spavâ noćas, kad nisi mogâ ustati ranije, nego da ja zvonim! — Bo... lija me trbu! — dosjeti se Bakonja. — A, trbu te bolija! — reče blaže Balegan. — A moj sinko, zašta ideš onoliko?
Svi su oni jarčine, bolan, a mi siromasi... U tome izađe Bone s advokatom. Krste, koji ga prije ne bješe vidio, dosjeti se svome jadu, pa se poče privijati oko njega: — Oče moj, ja sam brat vra-Barin.
Osinjačina namjera bješe da oženi Čmanjka, to ona i Kriva stadoše vrlo vješto sijati riječi o tom, a kako se Čagljina dosjeti tome, a bješe mu potreba od njekih dvadeset i pet talijera, to on progluši selo pričajući o čestitosti Kušmelja i
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Ovi đetić začudi se ovoj njihovoj ljubavi, dosjeti se da su ga uzeli namjesto brata, te se i on stane pokazivati kao da je njezin muž i carev zet.
Čuvši on to, dosjeti se jadu, te jedva dočeka doklen mu dan dođe. Kad svanu, on uzjaše na svoga konja, pripaše sablju i povede psa, pa se
Carevićka se hitro dosjeti, te će mu reći: — A zar ti nije došla knjiga? Ja sam ti odmah pisala da se povratiš, da se uzmemo.
Kad car viđe da je to sve istina, prepade se, te skupi veliki sobet, šta će, kako li će činiti. Ali se carska kćer dosjeti da će to biti vezirović, te se brže-bolje ukrade, obuče muške haljine, uzjaha hata i ode pravo veziroviću u tabor.
Ovi zlo smislili, ali i Marko, kao da mu je sam bog otkrio misli njegovijeh ortaka, dosjeti se nečemu, pa ti najprije, probe radi, kad, mu četvrti put spustiše uže, priveže jedan veliki kamen, i dade im znak da
je, pa prebirajući njezine kose, gledaj naći ćeš jednu dlaku drljenu kao krv, istrgni je i bježi natrag, pa ako se ona dosjeti i za tobom počne trčati, baci joj najpriđe vezenu maramu, pa faculet, pa najposlije ogledalo; onda će se ona zabaviti,
Ona se dosjeti, pa sustopice trkom za njim. A on, obazrevši se, kad vidi da će ga stići, baci na put maramu vezenu, kako mu je rečeno,
Onda ona proviri kroz brvna, i kad opazi u košari samo glavu i rep ždrebeta, odmah se svome jadu dosjeti, te obije vrata i stane ridati i naricati nad mrtvom glavom ždrebećom, a najposlije od teške tuge i žalosti otide pa
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
On se zanio u čitanje, pa ne osjeća na sebi njihovih pogleda; naoko zadovoljan je; dosjeti se da to što je napisao nije službeni zapi snik birokratskoga oblika, već vruća molba potekla iz srodne duše, kao
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
On misli o Jablanu i mejdanu. Vrcnu se, kao da se nešto dosjeti. Rasteže pedalj, pa poče mjeriti štap: „'Oće Jabo nadbosti — neće; 'oće — neće; 'oće — neće; 'oće!
Ćipiko, Ivo - Pauci
De, živi bili, vi i svi vaši, uzmite ga vi! ..... Ali da, — dosjeti se, — nemate ni vi gotovih para. Gazda se ljuti, veli: — Uvijek si mi za napast .. . a žao mi te!
Ne nagli! Kad pogodiš, a gledaj pogoditi za malo, ja ću ti dati novce, samo treba da radiš pametno, da se niko ne dosjeti. Petar oklijeva i nešto progunđa kroz zube. —Što si zabrinut? Što je? —A što ću ja vama? —Ništa! ...
A bog ti i duša! A kad Rade, primivši novac, ode, kao dosjeti se, pa povika za njim i kaza mu: — Uzoraćeš mi, bolan, ono nekoliko brazda oranice ispod kuće: lako je to tebi!
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Ne desi se dobroga junaka da uvati grdna zlosretnika, no mu sokak poljem učiniše, a niko se jadu ne dosjeti porašta je konja povratio. A kad viđe vojvoda Miloše, grohotom se junak nasmijao: „Fala bogu, fala istinome!
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
se i pipao kroza šumu, Stric je neko vrijeme marljivo kukao, a kad se pucketanje suvih grana sasvim udalji, on se nešto dosjeti, pa stade iza svega glasa da tuli oponašajući vučje zavijanje: — Auuu! Av-av-auuu!
— zaprijeti Stric. Nikolica zabrinuto pogleda uz drvo i zamišljeno čupnu nosić, pa se istom nešto dosjeti i graknu: — I moja će se Žuja ošteniti, pa kad li štenad zaokupe tvoju dječurliju!
— Pa da je svežemo pod bukvu — bubnu Stric. — Ehej, a kad je oni nađu, pa pogledaju gore i vide nas! — dosjeti se Đoko Potrk. — A mi nećemo da siđemo, pa im je opet džabe! — zainati se Stric. — Oni mogu posjeći bukvu!
Odjednom se u blizin začu neko neobično cviljenje. Svi se trgoše. — Šta je ono? — promuca Đoko. — Pa to je Žuja! — dosjeti se Nikolica. — Zove mene. — Umiri je, vrag s njom! — prošišta Stric. Nikolica se spusti na najdonju granu i proviri.
U povratku kući, kad već stigoše skoro do samog izlaza iz gaja, Nikolica se odjednom nešto dosjeti: — A šta će biti, ako se neko omakne u jamu pa bubne odozgo na Žuju? — Ne boj se ništa — utješi ga Jovanče.
— Pa onda će jedino znati kuja, ona ga je vidjela — dosjeti se Stric. — Ni ona ga nije u mraku poznala! — skoči Nikolica u odbranu svojoj Žuji.
— Lanu, Lanu! — ote se Stricu. — Ćut, zarobljenik! — viknu knez. — Svi ćemo u varoš da tražimo Lanu natrag — dosjeti se djed Aleksa. — Idemo već sutra! — dočekaše još neki. — Povedite onda i njihovog vođu, onoga što je utekao!
— Tras! Još nije dospio ni da shvati šta se to događa, kad ponovo dvaput grmnu: Tras! Tras! — Pucaju! — dosjeti se Stric pun strave. — Brže, brže, drage noge moje! — Bzin! Bzin!
— Ili sad idu ovamo da vide koga su ulovili! — dosjeti se Stric pa hitro spuznu u onu dolju za svojim šeširom, pograbi ga i nastavi da trči jednom uskom obraslom jarugom
Stric je šutke grabio naprijed, dok odjednom kao da se nešto dosjeti, pa prezrivo pljucnu: — Ih, Maričine jabuke! Dala mi je samo jednu šugavu kiseljaču, odmah sam je bacio preko kuće.
Mačak problijedi i zamuca: — Evo ih, čuješ li! Dječaci trkom upadoše u Prokin gaj. Tek tu se Jovanče nešto dosjeti i reče: — Pazi budala, pucaju pa će uzbuniti čitavo selo. Začas će se narod razbježati.
— Pazi, pa Ledenica je u stvari ovaj isti pećinski potok niz koji smo mi danas išli — dosjeti se Jovanče. — A pećinski potok isti je onaj koji teče kroz Prokin gaj i tamo ponire — dodade Lazar Mačak.