Matavulj, Simo - USKOK
Milica, s djetetom u naručju, sjede pred oca i reče: — Zar baš ni jedne riječi nemade, tajko, do sada za tvoga dragića, a toliko si se radovao što ćeš mu dati jabuku! Vidi samo kako se srdi na tebe i okreće glavu!
nam u pomoći, u dnevu i u noći, sačuvajte dom ovi od bolesti, sramote, bijede nevidovne, sačuvajte nam dijete naše Dragića i svijem živijem podajte zdravlje, a mrtvijema pokoj! Amin.
— doda smijući se Joke. Milica se naže, poljubi bratanića i reče: — A, vaistinu, i da uči knjizi našega Dragića, da bude znaven, kao Savo Markov ili kao guvernadur! Još su muškarci malo jeli, pa mlađi odnesoše sudove i trpezu.
Izidoše Krstinja i Joke. Janko zagrli starca, kao što bi svoje zagrlio; ižljubi dragića i srdačno se pozdravi sa ženskima, pa sjede i ispriča im sve.