Upotreba reči drevnih u književnim delima


Obradović, Dositej - BASNE

Jedan od prvih i drevnih Rimljana utišava buntu svega razjarenoga naroda črez basnu trbuha i pročih časti tela. Mladi Herkules, nastavljenijem

” Ovo ja ovde pridodajem na bolje utverždenije Serbljem od drevnih vremena predrage ljubovi komšijske.| Primječanije Episkop o kom je više reč zvao se Amfilohije.

Teodosije - ŽITIJA

Jer naročito želeći da vidi ove potrudi se, misleći da će od njih više čuti i videti, kao od drevnih, jer govore da je u starih sve bolje od novih.

Jer se prepodobni, makar i u poslednje naraštaje ali ne gore od izvanrednih drevnih otaca podvizavao, i kao bestelesan pošćenjem, molitvama i suzama, da tako kažem, anđelski u Koriškoj pustinji dostojno

Ali se ni tamo delima dobrodeteljnim od posetilaca sakriti ne mogoše. Prepodobni, pak, slušajyći žitija Drevnih otaca i od srca spreman da se okuša u većim podvizima, željaše da se dohvati pustinje gde bi nepoznat bio, ali ga

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

⁷¹ U sklopu kompleksa drevnih običaja koji se vrše o krštenju, postoji čitav niz paganskih obreda koji se upražnjavaju posle hrišćanskog obreda u

istražuju kulturu kao znakovni sistem, s uspehom su pokazali plodnost lingvističko-semiotičkog metoda u rekonstrukciji drevnih mitskih predstava i celokupnog mitološkog sistema slovenskih naroda.

Kostić, Laza - PESME

»Ne daj se od vile smesti, »veštica je, zle je svesti, »Bog bi znao, kuda. jezdi!!« Kao smeli moreplovac drevnih priča i vremena, što je, vezan za katarku, u bezumlju slatku, žarku, sluš'o pesme od Sirena, divnih, mamnih morskih

Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU

o gromki bore, srčikom, kroz cepke, rashuji brežjem s drevnih zora klepke! Uz nečuj-bronzu neblago što prati, tek knjiški pristup nameće rešenje problema nemog.

Ilić, Vojislav J. - DEČJA ZBIRKA PESAMA

TURSKA K'o izumrli davno preda mnom gradovi leže I mirna, uboga sela. Sa mračnih domova njini' I drevnih, kamenih platna, vinjaga gusta se vije, Il' šumi na visini, I kao prastaro groblje lisnatom mrežom ih krije.

Jakšić, Mileta - HRISTOS NA PUTU

“ reče „kako ima bele zube!...“ MIRJAM Lagano prođe, sporo, vek za vekom... Stoji kladenac iz drevnih vremena Sa razvaljenim kamenim osekom, Ročište lepih nazaretskih žena.

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

A uz put ga, kivnog (kivnog, jer po strani je) Muči i svrabež zvan knjigopisanije. Iz daljih vremena? Treba: iz drevnih, ili davnih. Inače, Mleci su dalji od Korduna i Kotara Ravnih.

SREDNjOVEKOVNOG DVORSKOG PESNIKA JESENjA ŽALOPOJKA Fenjer gori i psi laju i u nedra drevnih njiva Od večeri do razdanja sa neba se kiša sliva.

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

One mogu čak i da čuvaju arhaične ostatke drevnih verovanja. Otuda i „postoji mišljenje da su neke zagonetke zaostatak obrednih pesama starih nehrišćanskih religija“.

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

Vesele vri i bruji... Između stubova drevnih Gomile razvratnih žena sa divljim krikom se viju; Svileni peploni njini po podu mramornim pali, Što sobom stidljivost

Prestade veseli šapat između stubova drevnih, I polupijane žene jurnuše do carskog trona. Jer grozni proročki zvuci grunuše nad njima silno K'o tutanj podzemlja

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

ispoljiti u prividnom međusobnom položaju zvezda nekretnica - a taj položaj ostao je, vekovima i vekovima, još od drevnih haldejskih vremena, nepromenjen.

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Koliko li smrti na tim tavanima! Ostaci davnih šarlaha, davnih difterija, ostaci drevnih porodičnih tuberkuloza, ostaci dugih uzetosti.

Petković, Vladislav Dis - PESME

I dva oka k'o dva crna mora, Obasjana snagom i životom, K'o tišinom govor drevnih gora, Kao cveće bojom i lepotom. Otvarahu oči pune sjaja, Pune misli što dan jedan žive, Pune sreće svoga

Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI

reči, Hatidža Krnjević je njegovu tvrdnju čak i pojačala rekavši da je zapravo pročitao „stihove jedne od najlepših drevnih mitoloških pesama na putničkoj Vukovoj karti za diližansu iz Beča u Zemun.

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

U isti red drevnih ljudskih strahova ide i bojazan da konjaniku neko ne začara konja. Zato Tomča alatu rukama pokriva oči i uši, dok ga po

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

— Šta s’ ono izgrebeno vidi na obali desno? Put je to, drevnih Rimljana divno delo, Njim’ su prohodali prosti i silni, hrabri i slabi, Drugima da strelom smrtnu zadadu ranu.

Radi se tu dakle o od vajkada raširenoj, tradicionalnoj i internacionalnoj, dugoj i respektuoznoj poetskoj praksi, iz drevnih vremena kada je poezija bila mnogo prisnija i prirodnije vezana sa melosom nego danas, kao i o posebnom stilskom

Bojić, Milutin - PESME

I gordost koja božanstvom se meri Zasu me dahom starih, drevnih spisa, I, uz šum jela, kestena i tisa, Čuh jecaj srca što sablaz ispašta.

Ilić, Vojislav J. - PESME

Sve prenu iz teškog sanka i sve se radosno krete, Da primi podmlađen život iz ruku božice svete. Sa drevnih, visokih gora vodopad poteče brujom I tihe potopi ravni planinskom, srebrnom strujom.

1886. ELEGIJA Pod senkom drevnih šuma potoci tiho streme. Orošen ljube cvet, I gusto gorsko granje pećine čuva neme, Čarobni čuva svet.

1889. TURSKA Kô izumrli davno, preda mnom gradovi leže I mirna, uboga sela. Sa mračnih domova njini I drevnih, kamenih platna, vinjaga gusta se vije Il' šumi na visini, I kao prastaro groblje lisnatom vrežom ih krije.

Veselje vri i bruji... Između stubova drevnih Gomile razvratnih žena sa divljim krikom se viju, Svileni peploni njini po podu mramornom pali, Što sobom stidljivost

Prestade veseli šapat između stubova drevnih, I polupijane žene jurnuše do carskog trona. Jer grozni, proročki zvuci grmnuše nad njima silno, Kô tutanj podzemlja

S bazara negovih šumnih večita vika se hori, Sve se tu žuri, kliče, pogađa i živo zbori. S dalekih obala nilskih i drevnih japanskih strana K Benari stizahu lađe i mnoštvo karavana.

gleda u čudno veče s razvali braminskih dvora, I celu njegovu dušu obuze sumorna seta Nad spomenikom mračnih, minulih i drevnih leta A sova s razvala kliče i mesec na nebu sija, I vetar sumorno dŷše i crni kiparis nija. 1889.

No te lektire već mi duša sita, Sad čitam Povjest drevnih Abderita. 4. No počni, muzo. Hladna jesen vlada, Kroz golo granje vlažni vetri biju; Nebo je mutno, kiša mirno

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Brz, gibak, strasan. U pozi zatrke ili borbe potsećao je na kipove drevnih grčkih mladića. Imao je maglenosive oči, za kojima uzdišu devojke.

Kakav je to ljubavnik koji devojku gleda na staklo! Meni ostaje da se zaljubim, i uzmem za struku jedino istoriju drevnih naroda, i da žmirim u daleku prošlost. — I tačno je tako bilo.

Nedavno je iznenadio sa Starim zavetom i sa istorijom drevnih Jevreja. — Šta je sad opet to, Kaleniću? — To mi je, gospodine profesore, postala prava slast.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

Da, videh: njegovi otac i majka drže mu glavu i njegova žena (kleči) pored njega. U Mahabharati drevnih Indijaca, koja je završena najdalje u IV veku nove ere, nalazimo veoma zanimljivo shvatanje o nebeskom i zemaljskom

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti