Obradović, Dositej - BASNE
„Kamo? Gdi su?” — pita Juno. „Nema take kakve ti 'oćeš, nijedne“ — kaže Dum. „Bile su samo tri, al' je Merkurije pre mene došao, i odveo ih je u ad.” — „Kog će jada tamo?” — zapita ona.
Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE
Onda zaviruje u onaj zavoj i pita: — Parče granate, šrapnel, šta li je? — Dum, dum! — Nu, majka mu stara, pa to je po Ženevskoj Konvenciji zabranjeno — Pa evo kako, objašnjava Hristić, retko oni
Onda zaviruje u onaj zavoj i pita: — Parče granate, šrapnel, šta li je? — Dum, dum! — Nu, majka mu stara, pa to je po Ženevskoj Konvenciji zabranjeno — Pa evo kako, objašnjava Hristić, retko oni to,
Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE
Singidunum. Sin-gi-du-num. Sing. In. Dum. Dum. Dum. Otkada ne sanjam na maternjem jeziku? — Na šta to ličiš? — pita carinik Žan Žika, upoređujući ga sa znatno
Singidunum. Sin-gi-du-num. Sing. In. Dum. Dum. Dum. Otkada ne sanjam na maternjem jeziku? — Na šta to ličiš? — pita carinik Žan Žika, upoređujući ga sa znatno mlađom
Singidunum. Sin-gi-du-num. Sing. In. Dum. Dum. Dum. Otkada ne sanjam na maternjem jeziku? — Na šta to ličiš? — pita carinik Žan Žika, upoređujući ga sa znatno mlađom
Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA
Domus mea silva est, Šuma mi nad glavom krov, Lectus mea durus est. A postelja tvrdi rov. Dum montus abscendero, Psi, kad jurnem ustranu, Canes nihil habeo. Od trke odustanu.
Dum montus abscendero, Psi, kad jurnem ustranu, Canes nihil habeo. Od trke odustanu. Dum in aulum venio, Kad me u kujni počnu seći Sanus nihil habeo. Tad umukne lavež pseći.
Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
Potegnem iz puške: dum! — on se zakoprca. Aja, ne valja; ne bi mi dali pare, ubio ga na spavanju... A može biti da bi dali: kmet je pročit'o da
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
9. O SVEŠTENICIMA 1 Pitao neki seljanin popa dubrovačkoga: — Dum-Lovre, u kojoj se crkvi bog moli a ništa ne plaća? — U onoj, sinko, u kojoj se misa ne služi.
) dugačka — zmija dum (don) — naziv iz počasti za katoličkog sveštenika Đana — skraćeno od Alađanin evlad — porod žvakalica — žvakanje i
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
Pa to, onda.... da se mre!... Smrt!... Privežu za kolac, kao goveče, pa dum! ... Gotovo, svršilo se... A posle, šta biva posle ?... Ko će to znati...
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
ZAŠTO LATINSKI POPOVI NOSE KLOBUK NA TRI ĆOŠE Pitao jedan seljak u Dalmaciji svoga popa: — Dum Ivane, ma kaži mi, mise ti, zašto vi naši popovi nosite klobuke na tri ćoše, a ne na dvije kao rišćanski?
doći glave kome dohraniti — (znači i) sačuvati dram — 2,5 grama, koliko je bio težak dukat dulac — cev na gajdama dum — gospodin dunđer — drvodelja dušak jedan seći — seći koliko se može bez prekida ili odmora dura — stani đeđerna —
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
uvijek nešto istražuju, pa ne zna kud će s njima; lice mu je golo, a rukom se drži za podvoljak što ga nigda ne brije. Dum Andrija, kad ga opazi, sjeti se i požuri bolje.
Mladi paroh dum Andrija, malen, s naočarima, vrti se i nadiže između gomile naroda. Ne boji se; zna da njegovi župljani dobre su ovčice:
—Naš čovek, rodio se na čkolju ka i mi... —I bija od težačke ruke. —To je sve istina, — potvrdi dum Andre. Ma nije oni stari kip pravi sveti Spiridion... Ono je samo... —Da ča je oni vaš mladi? — rasrdi se Žižica.
—Pijte! — miri ih, i toči vino u čaše. —Neka! — odgovore oni u jedan glas, a i ne gledaju na čaše. Dum Andriji čisto je žao što ih ne može da razuvjeri i na svoju predobije.
— ne popušta Žižica, i otare rukom usta. —Dobro govori... Neka ostanu oba... —To ne dopuštam! — plane dum Andrija. — Napokon, ko ste vi?... U nastaju nedjelju, po podne iza blagoslova, odnijeće se kip na groblje...
A ako se budete bunili, znam kome ću se obratiti... Umiriće vas oni... Dum Andrija potraži svoj štap i, ne obazirući se na njih, iziđe naglo iz kuće.
Pa se onda obrati dum—Andriji i kaže mu: —Kupiću kandioce i davaću ulje, neka žižak svake nedjelje gori pred svečevim kipom!
— odgovori žena, i ujedljivo nastavi: — Ča ćete vi stari, mladići se vesele novomu svecu ča je mlad ka i naš pobožni dum Andrija, ča vam je danas lipo opravija!... — Muči, ženo, to su naši muški posli!
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3
—... Uzme ga na oko, pa nišani... nišani — pri tom žmiri na jedno oko — i dum! — Pera sruči u grlo čašicu konjaka. Mljasne ustima, podnese čašicu da mu se dolije i nastavlja: — Kad malo dalje, drugi
Hitro digne pušku — on zauzima stav kao da mu je puška u ruci — pa nišani, nišani... Dum! — i opet ispija čašicu konjaka. — Kad... ne lezi vraže, otuda treći laf...
— dobacuju ostali. — More, ne „prebacivaj“ se, nego pij to! — dodaje konjički poručnik Ljubisav „Husar“. — Dum! — i „Đevrek“ ispi i treću čašicu konaka.
Ćipiko, Ivo - Pauci
Na crkvenim vratima dum Frane u svečanoj vesti pričeka ih. Pozdravc vladina dostojanstvenika biranim riječima, istakne potrebu pripomoći sa
— Siromašni smo! veli dum Frane umiljatim glasom. — A, ako ćemo pravo reći, za jedno je selo dika lijepa i bogata crkva!
Iz škole, ojačano društvo krene u župnikov stan. —Nisam se nadao tolikoj sreći! — uskliknu dum Frane, ushićen od veselja, dočekavši ih na kućnome pragu. — Izvolite!
— Gladan sam! — Nisam ni ja objedovao, pa se ipak osjećam dobro, — opazi dum Frane. — Jer se ti nadaš popravci crkve, — nasmija se Ivo. — I nadam se! — Vama je lako!
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
A ni do današnjega dana niko ne zna ko je iz puške ubio onog drugog, dok je obilazio patrole. Dum-dum, i gotovo, ode mlad čovek pod zemlju...” Devojčice gutaju reči. Čuju nešto sasvim novo.
A ni do današnjega dana niko ne zna ko je iz puške ubio onog drugog, dok je obilazio patrole. Dum-dum, i gotovo, ode mlad čovek pod zemlju...” Devojčice gutaju reči. Čuju nešto sasvim novo.
Popović, Jovan Sterija - ROMAN BEZ ROMANA
(DOLAZI DRUGA ČASTICA) ČASTICA DRUGA Dum nіhіl habemuѕ maіuѕ, calamo ludimus. Sed dіlіgenter іntuere haѕ naenіaѕ; — — — — — — — — — — non semper ea ѕunt, quae