Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
čuo o kakvoj je trampi riječ da je dugo, netremice, buljio u svog intendanta i najzad mu zloslutno došapnuo: — Deder, duni mi u lice. Puf, nikakve vajde, osumnjičeni je strahovito bazdio na crijemušu, neku vrstu divljeg luka.
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
jedan meščić, kojim se vatra piri, pa mu reče: — Vidiš ovaj meščić; kad iziđete na jezero, a ti mu krišom samo malo duni za vrat, pa će zaspati, te se neće moći s paunicama razgovarati.
Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE
Zajedno s njim, kujnu ispunjava i oblak vinskih mušica. —Duni mi u lice! — vrišti maman. —Zar čovek čak ni nedeljom ne može da popije čašicu vina ako sretne drugara iz detinjstva?
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Ponekad nebo bješe čisto, ali magla kao more pritisnu nizine. Vjetar, čas sa sjevera, čas južnjak, duni na mahove i raznosi lišće sa stabala. Što ga preostani to je žućelo i kapalo samo na zemlju.
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
mu jedan meščić, kojim se vatra piri, pa mu reče: „Vidiš ovaj meščić; kad iziđete na jezero, a ti mu krišom samo malo duni za vrat, pa će zaspati te se ne će moći s paunicama razgovarati.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
jedan meščić, kojim se vatra piri, pa mu reče: — Vidiš ovaj meščić; kad iziđete na jezero, a ti mu krišom samo malo duni za vrat, pa će zaspati te se neće moći s paunicama razgovarati.
kako je vjetar duvao, one kosti zaškogrći gore, a on se probudi; vjetar se opet umiri i on počne spavati, pa onda opet duni, pa zaškogrći gore s kostima, a mali se opet probudi.
„Ma stani“, reče on, „samo dok zaspim, pa onda udri ako hoćeš do dana.“ Ali dok on počni spavati, vjetar duni, a kosti zaškogrći, i on se opet trgni. „Ma daj samo se primiri, molim te, dok zaspim.
Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA
Sad ga nose... a ja klečim pred tom slikom dragom. Duni, vetre, sada duni celom svojom snagom! Ne daj svetlost da se spusti u mračno mestance, Razbi kovčeg, kao što je on
Sad ga nose... a ja klečim pred tom slikom dragom. Duni, vetre, sada duni celom svojom snagom! Ne daj svetlost da se spusti u mračno mestance, Razbi kovčeg, kao što je on razbio lance,
ovaj sveti pepeo po celome svetu, Gde god ima srce koje, u nadanju živo; Gde god ima narod koji, kom’ se čini krivo. Duni vetre, nosi vetre, leti bez odanka! — — — — — — — — — — — — — A ja žmurim, a ja snevam... oh, da divna sanka!