Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Brzo!... I to slušaše bez pogovora... Za trenut oka osta prazna kuća. Stanko se okrete Ivanu: — Eto, ja sam duševniji od tebe! Meni nisu krivi ni oni drugi tvoji sinovi, ni žene, ni deca. Meni si kriv ti i tvoj Lazar...