Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
mališan putnik ponijeće sa sobom predvečernje tišine jezera, njegov zimski okvir od inja i, možda, sliku ribareve djevojčice koja mu oproštajno domahuje iz uskolebana čamca. — A kuca?
Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME
“ — “Junaci su u badnjake, ne mogu doći; Stare babe maslo vare, opržiće te; Nevjestice kuću kite, okitiće te; Djevojčice pjevačice, pripjevaće te“. — “Pošljite mi malu djecu da me prevezu.“ — “Ma su djeca vragolani, utopiće te.“ — 21.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
“ Jer šverc ampulica najviše se širio putem dobro organizovane podzemne mreže ženske djece. Dočekivale su vas iza ugla djevojčice crnih zuba, od dvanaest, od deset, od osam godina, i odvlačile vas za rukav ružno namigujući.
Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA
Ljubičica. Prema jednoj narodnoj pesmi, ljubičica ima veću magičnu snagu nego sve drugo cveće: »Kad bi znale djevojčice Što je miris od ljubice, Sve bi cv̓jeće potrgale, Ljubicu bi poljevale« (Vuk, Pjesme, 1, 320). Mak.
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
Za pola sata sve bi selo saznalo za našu Tepsiju. — Tako je, bogami. — Djevojčice meni trebaju za nešto drugo. Od njih ću ja najprije doznati ko je u školi dobio batine, šta učitelj sprema za nas
To je neko od poznatih. — Ej, pokaži se, nemoj nas plašiti. Prsti na nogama opet obijesno poigraše. Djevojčice su i dalje neodlučno stajale, a onda se iz grupe izdvoji mirna Lunja i pođe prema žbunu.
Jovanče se uozbilji. — E, onda smo propali, otkrila je logor. Svi potrčaše onoj bukvi i sjatiše se oko djevojčice, koja je stajala uza samo stablo i skromno i stidljivo pritiskivala lice uz glatku koru drveta. — Šta radiš tu?
Ovome se on ni u snu nije nadao od jedne djevojčice. Zato je i ostao mirno na svome mjestu, žmirkao, klimao glavom i najzad progunđao: — Tako me je lijepo molila da je
Mačak iskosa pogleda u Lunju. — Sad smo gotovi, ona će sve ispričati. Znam ja kako se djevojčice rastorokaju. Lunja ga prijekorno pogleda i tužno reče: — Zbog vas ja sam po razredu sve porušila, naljutila učitelja i
A moje djevojčice? Lazar Mačak povede Jovančeta u stranu i šapnu: — A šta ćemo sad s našom pećinom, s mojom radionicom koja je tamo
Pogledam li samo neku šikaru, odmah znam gdje se, po prilici, kriju dječaci, a gdje sjede djevojčice zabavljene brbljanjem. Pogađam kud se provlače ljudi kad idu u krađu drva, kuda dječaci kad pođu pljačkati voće, a kud će
Otišao je Stric, noseći u duši prvu istinsku tugu u životu i neizbrisiv lik tihe djevojčice, koja ga je nekad predano voljela i koju on ipak nije umio sačuvati. XXIII Iza brda tresu i odjekuju topovi.