Upotreba reči djetinjom u književnim delima


Matavulj, Simo - USKOK

I pitaše se: bješe li zbilja taj Dolći njeki idealista, sa djetinjom vjerom, ili kakav probisvjet, neobuzdanijeh prohtjeva, kakvijeh bješe puno u osamnaestom stoljeću!?

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Dijete je ne prepoznaje, još joj ne zna imena ni slova, ali već se ježi od njezina hlada. Koliko puta djetinjom dušom promakne, neznana, smrt! I za njenim prolaskom, kud je ona pomela svojim crnim skutom, ostaje vir praznine...

u pogledu, primicala im se toliko da su im već osjećala dah na svojim obrazima, unoseći im se u lice s okrutnom djetinjom ispitivačkom pažnjom.

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

A nije bila ničemu uzročna. Svom djetinjom voljom i dušom prionu uza svoga poočima, svoga hranitelja i jedinu svoju utjehu.

Ćipiko, Ivo - Pauci

A ko zna i je li njegovo? I dugo učini mu se kao da gleda pred sobom ono dijete, zaogrnuto djetinjom kabanicom, kako skače po njegovoj oranici... I dođu mu na pamet njegova djeca...

Priljubio se uza nju s djetinjom privrženošću. U tome zateče ga školski raspust. Rastanak ne bijaše mu težak. Ostavljaše je siguran da će se za dva

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti