Upotreba reči dječurlije u književnim delima


Milićević, Vuk - Bespuće

kolima koja su jurila niz brdo, uzvitlavajući gustu prašinu; nemarno ponovo sijedao, prolazeći varošice, pune dućana, dječurlije i pandura.

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Na veliku radost nas dječurlije, oni ostadoše čak i treći dan, kad su se već svi gosti bili razišli. Rajski život za nas: niko te ne smije tući,

Malo-pomalo, pa naš slijepi konj postade poznat čak i u široj okolini, dalje od sela. Videći gomilu dječurlije, na pašnjaku pored potoka, kako se uče jahati na mirnom krupnom konju, prolaznik se odmah dosjećao da će to biti onaj

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

To začudi Bakonju, ali vidi nije druge. Međutijem se načeta gomila dječurlije oko njega i svaki se nudi da mu odvede konja u najbolju oštariju za banovac.

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

Slušali su s ulice koračaje čeljadi i viku dječurlije, gledali su u zraku svjetlosti što je odnekuda odozgo dolazila i zahvaćala komad obijeljena zida.

Tako prolaze dani, jedan za drugim, bez ikakvih promjena. Jednako slušaju koračaje čeljadi što ulicom prolazi, viku dječurlije i nerazumljive glasove mračnoga grada i šapatljive noći.

Ćipiko, Ivo - Pauci

Četiri čovjeka nosili su, na ramenu drveni, crni lijes. Za njim hodalo je nešto ženskih i sila dječurlije. Kad izbiše na čistinu, iznad sela, srebrni križ u rukama djeteta zasja na suncu.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti