Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Sad, o Ilinu dne, ravno šest godina!... Ala to behu muke!... I kao što ona poslovica kaže: dve se ribe na jednom žaru pekle, pa jedna veli: „Meni je zlo”, a druga: „Meni je još gore!” tako i Aleksa.
Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
ćata — pisar ćilibar — žuta i prozirna fosilna smola; jantar ćirica — slušče ćulbastija — odrezak mesa pečen na žaru ćurče — kratak ogrtač bez rukava, postavljen krznom familijaz — školski poslužitelj fatalista — čovek koji veruje u
Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
U kujni plamti velika vatra. Mi smo se, deca, načetili oko nje, zapretali bose noge u pepeo i pečemo kukuruze na žaru. U sporednoj sobi ležaše strina.
Kostić, Laza - PESME
— Nestade plama. Samrtna tama; Samo u ruci pijanog Švaba palilo gori boja i graba, prosveta srama. U tome žaru vidi se žena, po golom telu rana je silna, na rane kaplje s palila kivna vatra žežena. U tome žaru ala je lepa!
U tome žaru vidi se žena, po golom telu rana je silna, na rane kaplje s palila kivna vatra žežena. U tome žaru ala je lepa! Bolom je grehu zazora dala, svaka joj muka stotinu zala sa duše cepa. Rumen požara seća te stida.
U zanosu i u žaru, ja podiđoh tvom udaru, u žestokom, u zagrlu, grudima te digoh, vrlu — obamrlu. Ja podiđoh tom udaru, al' od žešćeg od
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
PRIČE ISPOD KRNjEG MESECA Dečak Slobodan na put se sprema, veselo, sav u žaru, šteta je samo što društva nema, jaše kobilu staru. Put je planinom opasan, dug, ali je Borka postojan drug.
Ilić, Vojislav J. - DEČJA ZBIRKA PESAMA
Budi svetla i viđena, K'o i nekad što si bila Još u carska u vremena. MURATOVO TULBE U dolji Kosova ravnog, u žaru plamene bitke, Gde Murat položi glavu i pade od sablje britke, Sad mir mrtvački vlada.
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
Tvrđava zlatna gorela je i urlala. Na žaru lomača jadra su buktala, ropska vam mirisna tela bludnim su vriskom nudeći se gola pala, vijajući se oko mača.
Rakić, Milan - PESME
nekad, neka mesto mene Otpeva opet pesmu svoju staru, I neka kaže čar ljubljene žene U svom starinskom ljubavničkom žaru.
Pandurović, Sima - PESME
DOSITEJ I Vera Pneo je klicu svog života plodnog U žaru svojih ranih ideala, S verom u drugi život izvan zála, Kad je, k’o dete, iz svog mesta rodnog Krenuo putem
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
Mi stojimo - mira joj čuvari Gledeć' lice kako joj se žari A tom žaru dopiruju hlada Uzdisaji našeg praznog nada! J.
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
Verujem da nikad dotle nisam poznao uzvišenije osećanje ljubavi, i slušajući ga kako u jednom neobuzdanom žaru, preobražen, ushićen, srećan govori o svome detetu ja sam grcao gušeći se.
kao po košnici, pa mi piju i sišu nešto unutra, tako da Mi ništa slađe ne bi bilo nego da ovu glavu izgorim u nekom žaru ili da [je] svu iseckam i zdrobim ispod kakvog žrvnja.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Na svim vratima bila su debela mliječna stakla; ona na desnoj, sunčanoj strani sjala su u žaru, oživljena žutilom sunca koje je nadiralo i čisto previralo preko okvira, a u brušenim rubovima lomile su se zrake
Petković, Vladislav Dis - PESME
Dugo ti pričam, zanesen, u žaru, Budućnost našu što se drsko krije, I onu pesmu o srećnome paru U zemlji, kuda nikad tame nije, Gde ljubav vlada, gde
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Sunce se nagnulo; sene se maslinovih drveta produžiše, zrake su sunčeve svetlije i bleđe, dok goleti odsevaju u žaru. Vlažan lahor sa svih strana pronosi oštri miris kadulje, vresa i zimorada. Oseća se teški vonj mrke i nakvašene zemlje.
Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA
’vako stare, Zajedno zateče; Da vidimo šta je I na dnu bokalu, Pa od starih jada Da zbijamo šalu; Na starome žaru Da se zagrejemo — (Ne vidi l’ nas niko I plakati smemo). Rukovat’ se s tobom, Tog sam željan jako!
Miljković, Branko - PESME
severu tela nebo od četiri vetra pretvori u paru nad širom otvorenom vodom koja je raznela tamu oka po celome telu. Žaru neveseli kada pesme u meni pronađu mračno obilje što me mori glađu.
to je najlepša kuga to su najređe bolesti tako potrebne mom tamnom žaru kada pokušam da izdvojim malo čistog vremena — pesmu ama ne svet onakav kakav je prazno u punom pesma koju svi
Zvezdama smo potpisali prevaru Nevidljive noći, tim crnje. Upamti Taj pad u život ko dokaz tvom žaru. Kad mastilo sazre u krv, svi će znati Da isto je pevati i umirati. Mudrosti, jači će prvi posustati!
Krakov, Stanislav - KRILA
Tu je bila zemunica u kojoj su kraj sanduka sa bombama, posilni na žaru varili čaj za oficire. Čajem su oni koji odilaze gostili one koji su ostajali.
Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI
Mi stojimo, — mira joj čuvari — Gledeć’ lice kako joj se žari, — A tom žaru dopiruju hlada Uzdisaji našeg praznog nada.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Treći ješče strašnjeje grunu po duvaru, I sad se ja nađoh u znoju i žaru. — Ovo sut pustahije, — mišljah ja u strahu, Zaboravih u nevolji černooku snahu, I pomilih u budžak, da dohvatim
Prisustvija tvoga na me sila je tolika, K'o materi svega, zemlji, sunce, neba dika. Kako holmi u Danice vzigravaju žaru, Tako u tvog ja pogleda vosijavam daru.
Prestrogo katkad on obličavao: Obače verni učenik Sokratov (Praštajmo žaru dobru!), nerad Videti um bogodani rabom. Ti sebi večni vozdviže pamjatnik, K visokoj celi vlekušč presilno rod.
Štedi za nju sile tela: Vzajmnom pomoć’ju um i telo Svagda su venac slave dobijali. U žaru leta hrabro Ulisu daj Sleduj! „Preterpi, uzderži se!“ Te su na mudrosti dverma reči. Pozno se kaju, Mentora lišeni!
Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA
Kađenje bolesnika često se vrši na l. žaru (npr. ZNŽOJS, 14, 63). Tejom od l. leči se kašalj (SEZ, 13, 380), promuklost (SEZ, 16, 428) i glavobolja (ŽSS, 314).
Ćipiko, Ivo - Pauci
Ispred njegovih očiju i iz njih čini mu se lete lake varnice i iščezavaju u sunčevu žaru... Tada je nervozno ginuo za njom.
I pred sobom u sunčevom žaru gledaše joj prikladno lice — umorno, razborito i istinsko. No na dušu spuštala se tuga i čisto slutijaše prelom koji
Za tim neoskvrnutim visinama što ih ljudska noga ne gazi, kada se kade u svjetlu i žaru, čeznula je njegova duša, prenosila se tamo i iščezavala u neodređenoj slasti.
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Kuvar na žaru rasporedio veliku parčad mesa a pod pepelom u crepulji tišti se presan pšenični hleb. Ali ipak, dug, vijugav prašnjavi
Ilić, Vojislav J. - PESME
Kome sam gradu kao dete, Nepoznat jošte s pravim zlom, Proricô dane slave svete U patriotskom žaru svom. U kom je sve što srce ište I što napretku daje let: Različne škole, pozorište, I viši svet i niži svet.
Car je slušô pesme ove, pa u gnevu i u žaru, On zatvori svoga sina u visoku kulu staru. Od to doba bacajući suzni pogled sa visine Carski sin je s mračne kule
I danas, odvojen sudbom, s dakijskih obala snežni', Ja slavim tebe, mila, u slatkom žaru svom; Jer ti si čistotom svojom i sobom, anđele nežni, Nebesni poziv dala zemaljskom biću mom. 1892.
Oni se otimlju burno i svu noć pevaju meni Kroz opusteli sad. 1893. MURATOVO TULBE U dolji Kosova ravnog, u žaru plamene bitke, Gde Murat položi glavu i pade od sablje britke, Sad mir mrtvački vlada.
“ Tako peva mlado momče U ljubavnom svome žaru, Al' i ona sad se diže, I udari u gitaru: „U Sevilji cveta ruža, Udovica dona Klara, Al' tu ružu ne poznaje Don Nunec
Šantić, Aleksa - PESME
I ljepota čista Ukaza mi se na svome oltaru, Pod spletovima lavorova lista. I ja zatreptah u sreći i žaru. I vidjeh gdje se gore uzdrhtane Oblače tiho u duginu šaru.
njedra baca zemlja vrela — Već prisluženo sunce na oltaru Nebesa trepti, zâri, e bih rekô Kao da visi i plamti u žaru Ogromno; sveto sve kandilo neko! Gle, jedan orô leti mu sve brže, Na klisurama što ga svu noć čekô...