Kostić, Laza - PESME
soja, neznana roka, jedno se drvo golemo gleda, i sunca, i posred, leda vekove traje, pobratim kama, od smrti živeć, od jada sama, ogromnim granjem u nebo niče, kô preklinjući svet-mučeniče dižu mu s' ruke, ogranci goli, rekô bi višnjeg
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Stefan Lazić, taj naš najfanatičniji horacijevac, preveo ju je, po svome običaju, do nečitljivosti verno: Živeć bez mane i čist od poroka, Ne treba koplja maurski’ ni luka, Strelama niti teretna s otrovnim, Fusku moj, tula...