Upotreba reči živković u književnim delima


Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

Ja kažem, da ne poznajem tu nikakvog trgovca, i on mi kaže da ima neki Stevan Živković, i on je pobegao od dahija iz Beograda. Ja ga zamolim i on dozove toga Živkovića.

Ja ga zamolim i on dozove toga Živkovića. Ja mu odma kažem da gleda da nabavi džebane, da se s Turcima tučemo. Na to Živković reče: „Moj popo, ja hoću, ali nemam novaca”.

Tako dođem ja na Zabrežje; donese mi Živković samo 64 oke u 4 torbice, uzane kao voštane svećice; ja to uzmem i jedva mu s mukom isplatim, no kažem da on trči i da

Obreče se Živković i tako ode. Ja uzmem one vrećice i svakom momku u terćije povežem, kao japundžeta, pa onda pođem Valjevu.

Ja onu istu noć stignem u Zabrežje (poslednjeg februara 1804. godine), no Živković ne bejaše doneo, džebanu. Pređem na boljevački čardak, gde mi dođe neki obrlajtnant, koji je na kordonu; on je rimskog

Dođe Živković, donese džebane, koja zaseca 600 forinti srebra, ali ne da bez novaca, a ja novaca nemam da platim. Eto grdne muke i

To je u martu oko 10., malo pre ili malo posle, bilo. — Stefan Živković donosio nam je džebanu s procentom na sto trideset, ali džaba!

Sad već moj prvi nađeni liferant Stefan Živković ima 60 Čivuta u Zemunu, koji potajno viju fišeke i sve treći četvrti dan noćom u adu po 7-8 buradi fišeka pretura; a

Sad je veće lakše bilo: sve su starešine u gomili, pak se staramo. Ali je Živković na sto trideset dobivao, i sebi kapital načinio, i koliko on donese, to mi na Vračaru za dan za dva bijući se

Sad toga dana dotera Steva Živković džebanu, i svi se sastanemo kod Crnog Đorđa, i opet o putu i trošku pomenemo. Gospodar Đorđe kaže: „Kojekuda, ja sam

Noćimo tu (u Ramu), i ujutru, tek se rasviće, zovnu nas čovek na Dunav. Odemo ja i Protić, kad al̓ došao Steva Živković; dade nam jednoga živa šarana: „Najte tu ribu i što pre možete ugotovite i ponesite — reče; — ja odo̓ polako, a vi kad

Kad blizu budemo, pozdravimo jedni druge srećnim putem. Zapita nas Živković: „Ako Bog da?” Kažemo da hoćemo u nemačku Oršavu. „Dakle, kaže, mi smo društvo, i ja nameravam u isto mesto.

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

PETROVIĆ NjEGOŠ 133 JOVAN STEJIĆ 140 JOVAN HADžIĆ 142 ĐORĐE MALETIĆ 144 JOVAN SUBOTIĆ 146 NIKANOR GRUJIĆ 148 VASA ŽIVKOVIĆ 150 MATIJA BAN 151 MEDO PUCIĆ 153 DANILO MEDAKOVIĆ 154 LjUBOMIR P.

1794. izdao je Kirilo Živković u Beču skraćeno i prerađeno Teodosijevo1 Žitie svяtыhъ serbskihъ prosveъtiteleй Sνmeωna i Savvы.

nazvao ga je »divnim pjevcem srpske narodnosti«; Branko Radičević mu je pevao: »Bog je tebi grom u ruke dao«, Vasa Živković ga je nazvao »preuzvišeni Srbin«, Jakov Ignjatović je govorio: »Ovako je samo Šekspir pisao.« U vremenu od 1830.

VASA ŽIVKOVIĆ Rodio se 31. januara 1819. u Pančevu, u Banatu. Svršio je osnovnu školu u mestu rođenja, i tu započeo i srednju školu;

staru klasičarsku poeziju i prema nemačkom uzoru stvarali modernu poeziju, sa novom versifikacijom i novim osećanjima. Živković je ispevao znatan broj moralnih i sentimentalnih pesama, od kojih su neke, pisane čistim jezikom, u dobrim stihovima i

Njegove skupljene Pesme izišle su u Beogradu 1907. Živković je bio jedan od najpopularnijih srpskih pesnika. Nekoliko njegovih rodoljubivih pesama (kao »Rado ide Srbin u vojnike...

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

— Stani, čoveče božji! — dohvati me neko za ruku. — Gde ćeš tamo?... Ja sam, narednik Živković. — Kreći levim putem — progovorih najzad promuklim glasom. — Ko je na čelu? — Komandant...

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

Veli, u ratu ga je dobio. Jedino je komandant puka (Živković) normalan u mozgu. On me je, međutim, duboko, razočarao. Veli, upotrebiće me da držim poučna predavanja u puku.

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

čki Perić, Jovanović, Živković i drugi obletati oko njega i moliti ga da se zauzme za njih, ili da im pomogne, ili tako štogod, a on će se onda

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

Preda mnom je sada bilo izbacivanje iz škole. Opet me je spasavao prota Živković i, samo zahvaljujući njegovom uglednom položaju, meni je bilo dozvoljeno da ostanem do kraja školske godine u svom

ti ljudi isuviše iznad mene i nikako nisam mogao smognuti hrabrosti i odlučiti se da ih posetim kao što je želeo prota Živković. Nisam hteo da im oduzimam dragoceno vreme radi mojih poslova.

Moja majka i prota Živković su očekivali neizmerno više od mene. Zato se nisam usuđivao da pominjem kako je malo to što mi roditelji šalju za

Pri povratku u Pančevo očekivao me je prota Živković, poppesnik, koji mi je predložio da se preselim u Prag. Pozdravio se sa mnom sa suzama u očima.

Pri povratku u Pančevo očekivao me je prota Živković, poppesnik, koji mi je predložio da se preselim u Prag. Pozdravio se sa mnom sa suzama u očima.

Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI

Pionirski posao je u tom pogledu obavio prof. Dragiša Živković u svojim višetomnim Evropskim okvirima srpske književnosti.

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

CVET-DEVOJČE 330 EMBRIONU 353 OBLACI 357 IZ „BEČKIH ELEGIJA” 359 VASA ŽIVKOVIĆ 374 LjUBOPEVAC 375 CVET 377 MLADOJ NEVESTI 379 U NOĆI 382 MILICA STOJADINOVIĆ SRPKINjA 385 PEVAM PESMU 386 NA

1857. Jovan Subotić VASA ŽIVKOVIĆ LjUBOPEVAC Ti plaviš, zoro zlatna, Tvoj sjajni blista zrak, Svi srećni tebe slave, — Ja ljubim groba mrak. Ti plaviš.

1839. Vasa Živković CVET Niči, niči, krine beli, Divni cvete moj, Nad tobom se suza blista Ljubavnika, oj!

Niči, niči, rad’ utehe, Beli krine moj, Razlivaj mi ljupkost rajsku I večito stoj! Oktobra 1842. Vasa Živković MLADOJ NEVESTI Raduj se, mlada nevo! Već čarne tvoje vlasi Od mirte venac krasi, Zelene mirte splet.

Oj zbogom, krasna dušo, Pa srećna dovek budi, I odjek srodnih grudi Jošt primi: Srećan put! 1845. Vasa Živković U NOĆI Kud me vuku čudne slasti Kroz ulica tamne kraje, Zašt’ mi mame silne stasti Teške srcu uzdisaje?

O! da znade ona samo Da je ljubim... ah, da znade! 1857. Vasa Živković MILICA STOJADINOVIĆ SRPKINjA PEVAM PESMU na koju me ovo tamno oblačito veče pobuđuje: Zvezde se kriju Nebo je

njegovu knjigu Milovan Vidaković, Bgd 1934, 323); v. takođe i šta dr Dragiša Živković piše o Maletiću kao književnom kritičaru (u knjizi Počeci srpske književne kritike, Bgd 1957, 178 idd.).

B. Cvijanović, str. LXVII+217+IX), povodom ove pesme piše u odeljku Napomene, 187—8: da je pesmu Živković napisao u Pančevu 1839. godine, da ju je 16. novembra 1841.

Z. strofe IV m. tužan stoji: tužno. — Motivu ove pesme vratio se Živković još jednom a sa manje uspeha: u Podunavci od 20. oktobra 1845.

Pesmu je komponovao sam V. Živković, a note v. kod Ćurčina. U poznatoj sceni Sremčeva Pop-Ćire i pop-Spire na Julinoj svadbi pesmu peva sama nevesta.

Popović, Milica Stojadinović Srpkinja, Vasa Živković), na čije pevanje Branko Radičević nije uticao. Kad god je to bilo moguće, uziman je prvobitni tekst pesme; svega u

Opačić, Zorana - ANTOLOGIJA SRPSKE POEZIJE ZA DECU PREDZMAJEVSKOG PERIODA

Umro Dositej Obradović 1814. Vuk St. Karadžić: Mala prostonarodna slaveno-serbska pesnarica Stefan Živković: Priključenija Telemaka, sina Uliseva (prevod Fenelonovog djela s francuskog jezika) 1815.

Jovan Maksimović: Nevenče (priče) Jovan Maksimović: Čelica (priče) Pokrenut list Đače u Nišu i Beogradu Jovan Živković: Palmovo Listvije, odabrane vostočne povjesti ot Gospodina Herdera za junost 1889.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti