Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Lažem li — gusku pojeo mnogu, luto po šumi kokošjih nogu. Živjela sloga! U lonac rat! Izići brzo, ljubi te brat!“ Prevari Pijetla zakletva ta, napolje klisnu u skoka dva, zgrabi ga
Još priča kaže: stazama tajnim vrati se Rada s poklonom sjajnim, živjela otad srećna ko vila u šumi često kod braće bila, pečurki išla po poslu svom, išla — s metlom brezovom. . . . .
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
S Milunom je živjela ni punu godinu, a tri mjeseca po njegovoj pogibiji, obradova stare i sestru bezbratnicu, muškijem čedom, jedinom
Milica se uda za onoga istog Primorca, što je Stanu prosio. Stana je i nagovorila zaovu da to učini. Tako je Stana živjela u očevoj kući, pazeći stare i njiveći sina i brata. U domaćoj čitulji bilo je zabilježeno i Jankovo ime.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
A ti p’jetle, rano dođi, Ter mi hoj, ter mi poj; A ti koke kokorajko! A ti pile piteto! 9. Kad bih dugo živjela Kad bih god’nu poživjela, Ja bih koku podranila: A ti, koke, jaja nosi, A ti, jaju, pilu lezi, Pilići vojvodići!
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
I te kugle kao da su bile ljepše na vratima sunčane strane: njihova zasićena plava boja čisto je živjela, kao da u njima gori po žižak.
u sebi sadržavalo jednu klicu, nesravnjivo slabiju po intenzitetu, ali u osnovi one iste emocionalnosti koja je strasno živjela u tim pučkim pričanjima. Zadugo sam naslućivao i opipavao to nešto a da nisam mogao da ga spoznam ili odgonetnem.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Sirota udovica nije mogla ništa raditi, jer je bila sakata, nego je od milostinje živjela i dijete hranila. Pošto se mališa dokopa snage, reći će jedan dan materi: — Vala, mati, sramota je da mi prosimo
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Do toga vremena živjela je kao i ostala djeca što su se kupila blizu njihova stana, ispod mračnoga, niskoga svoda. Uvijek u sutonu, između
Tužna je i zamšpljena, a ne zna uzroka. Čudi se što je Spasoje nezadovoljan i jedak, dok bi ona gore radije živjela no u gradu, gdje je u neprestanoj trzavici i pod gospodarevim okom, pa nema vremena ni da se sabere, ni da dade maha
se skanjivaše: teško joj najednom prekinuti sa svojim djevojačkim navikama i zaboraviti na svoja slobodna poznanstva. Živjela bi ovako do smrti, i ne bi se ni s kim mijenjala... Ali gdje su sada oni što ih se sa slašću sjeća?
Ja ne znam da poslije Markove smrti nije se htjela već udati... —Pa kako je živjela sama? — prekidoh ja. —Da, sama!... oduži on i, nasmijavši se od srca, pogleda u staru. — Kaži gospodinu sve što znaš!
Napij se, stara! Antica posluša i napije se, pa, otrvši dlanom usta, reče: . — Kako je da je, živjela sam na svoj način, svojom voljom, i ne kajem se.... A da sam druge slušala,.