Upotreba reči žurava u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Ostrvi se čovek...” Harambaša ga prenu iz misli: — Tu smo! On diže glavu. Žurava se pred njima vila kao guja; skoro da usahne od velike suše i vrućine. Preko same nje prelazio je put...

— Imamo i suviše. — Onda, Devo, idi i javi Nogiću da ga čekamo na Žuravi... Pa se okrete pošto Deva ode: — Nekako Žurava mi na srce pala — nastavi — još od mog prvog megdana... To je mesto dušu dalo!... A šta rade kod kuće, babo?

efendija — gospodin, gospodar Žurava — rečica u Mačvi od koje danas postoji samo suvo korito zavarčiti — staviti, onesposobiti, zatvoriti zajmiti

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti