Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
“ Poslije večere Naćvar zovnu Balegana: — A, Grgo, a di je ono moje dite? Vire mi, ja ga i zaboravija bija. Je li galijotâ šta? — Nije, dujo, križa mi, nego, koliko mi se čini, baš je mudro dite. — Taa-ko!
— Škopiću! — viknu fra-Tetka. — Šta velite? — odazva se Mačak. — Ajde mi donesi onu kutiju praška iz moje kamare! Zaboravija sam ga, a triba da ga pijem s vinom! Mačak nemade kud ni kamo. Vidi zlu igru fratarsku, ali je red slušati.
Đavo bi ga znâ, kazâ mi je i ime, ali sam zaboravija... Znam samo da je bija smeten. — Da nisi ti taj, Grgo, bolan?... Kaži, jesi li? — pitaju. — Je li ja? Je li?
Konjuška je otvorena, a nema konja! Svi potekoše za njim. Konja nema, ali brava nije razvrtana. — Ti si, Škeljo, zaboravija zaključati sinoć! — reče kovač. — Nisam ja, nego je Bukar zaboravija... — Muči, beštijo! — viknu kovač.
— Ti si, Škeljo, zaboravija zaključati sinoć! — reče kovač. — Nisam ja, nego je Bukar zaboravija... — Muči, beštijo! — viknu kovač. — „Bukar je zaboravija!!“ A nismo li ga ponili sinoć kâ mrtva?...
— reče kovač. — Nisam ja, nego je Bukar zaboravija... — Muči, beštijo! — viknu kovač. — „Bukar je zaboravija!!“ A nismo li ga ponili sinoć kâ mrtva?... Nego, ja mislim da nije zla.