Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Nije više ni lep, ni zanosan, ni nežan. A ta misao, da treba sad otići nekud, daleko, u neku hladnu, zavejanu zemlju, činila se gospoži Kumri sasvim luda.
Crnjanski, Miloš - Seobe 1
Ubrzo zatim pade sneg i gomila tih stranih i obesnih vojnika utonu u tišinu i zavejanu zemlju, tako da ih svet pomalo i zaboravi.
u prvim danima svoga braka, sa ženom, čijem se grobu i čijoj se deci sad vraćao, a u budućnosti, samo tu bezgraničnu, zavejanu Rusiju, kud mišljaše da se odseli, da bi jednom već lakše živeo i da bi se već jednom odmorio i smirio.