Matavulj, Simo - USKOK
I te pojedinosti zanimahu Janka, te ovda onda stade postavljati pitanja, pa malo-pomalo zagrija se preobrazi se skroz, od momka smjerna, namjernika poslušna, posta na jedan mah ozbiljan, vješt ispitivač, zanesen za
Sve troje gotovo u jedan glas povikaše: — Naš Janko! Dođe! Dobro došao. Janku se zagrija srce od tijeh toplijeh, iskrenijeh glasova iz srca, te uzvrati, zdravi se i prorazgovara.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
— Zašta odma ne zatvorite? Odite naprid, ako oćete, i sidite! Ali, malo-pomalo, posta ljubazniji i tako se zagrija u govoru da su se oni čudili. Najzad, zamoren, nadu obraze i leže potrbuške, te ga sinovac poče češkati a oni izađoše.
Ćipiko, Ivo - Pauci
I obgrljeni gaze cvijetnu travu. A sunce je već osvojilo i dolove, i drage, i litice, i njih dvoje zagrija i znojem osu, pa žure prama starim bukvama s raširenim suvim granama, što izgledaju, u suncu, kao čaporci grdnih
i s omotanim peškirom oko glave, veli Radi: —Uzmi, bolan, svoju kabanicu sa oca, ogrni se njome: njega već niko ne zagrija!.... Rade ne htjede, već, kao da je obezumio, gleda u čeljad i nekamo u prostor snježana dana.