Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA
Za to vreme Gojko veselo uzviknu: — Velja, Boga mi!... Ja gledam, pa čisto ne verujem. Oni se obojica zagrliše i poljubiše.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Djevojka trčaše k njemu raširenijeh ruku te se zagrliše i priviše jedno uz drugo. U taj mah uđoše u dvoranu tri čovjeka i jedna žena.
Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA
“ „Demokrite!“, odgovori mu lekar svojim kadifenim basom. I obojica padoše jedan drugome u naručje i zagrliše se od sveg srca. Abderićani stajahu kao okamenjeni.
Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA
Sedeći u ovakvom raspoloženju najedanput osetih da me sastrag zagrliše dve male, koštunjave, suhe i hladne ručice, a na samom uhu nekakav slabačak, potmuo detinji glas prošaputa mi: — Čičo!
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
Zovi ga, Gavro! O, oče moj sveti!... Jedva Partenija iziđe iz košare. Kad se ugledaše, obojica zaplakaše, zagrliše se i poljubiše, pa onda otreše suze i šjedoše piti. MEJDAN SIMEUNA BAKA Tišina.
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
Kad stadoše jedan prema drugom, pogledaše se, zagrliše se, pa se opet pogledaše. Malo tragova od nekadašnjih sasvim mladih mladića. Na Pavlu se video Pariz.
Zakon života je veliki domišljan: kad čovek nema kuda, sirotište je slatko. Zagrliše se čvrsto, u dug zagrljaj. Pa Nata zazvoni na ulazu u žensko, a Mirko na ulazu u muško odeljenje.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
ga starac Jug Bogdane, i viđe ga devet milih šura, sokolova devet Jugovića: mila zeta jedva dočekaše, u naruče zeta zagrliše, vjerne sluge konja prifatiše; zeta vode na frenđiju kulu.