Crnjanski, Miloš - Seobe 1
Posle tri dana odmora utaboriše se pod gradom Svetog Luja i tu im zagusti. Kanonada je trajala danima, bombe su padale u logor, Francuzi zagatiše reku, te se razli i poplavi kola, konje,
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
na one stričeve vile iz djetinjstva: — Je li pametnije biti mjesečar ili s mirom sjediti kod svoje kuće, pa kad zagusti, tješiti se rakijom kao moj strikan?
— Kako lijepo, daleko od nas bilo. Paljba od nevidljive ceste još više zagusti. Kuvar uzdahnu. — Da im je zeričak pomoći, gadovima, a? Izginuće, bog ih ubio. — Šta pomoći? Nek izginu.
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
) — složi se Nik Ćulibrk, a Vanjka Široki samo se zadovoljno pljesnu rukom po bedru kao da će reći: — Kad nešto zagusti, tu sam!
precrknuće od straha dok ih samo vidi. — Možda baš i neće — pecnu ga Jovanče. — Ostani samo ti pored nje kad zagusti pa se ona ničeg neće bojati. — A ko bi onda bježao? — dobaci Đoko Potrk.