Upotreba reči zadrhtaše u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

Tetka pogleda u žalosnoga brata, zaljulja se, rekao bi da će nanovo onesvesnuti, noge joj zadrhtaše, i ona pade na kolena do njegova kreveta.

Oh, i ja sam video to cveće; video sam njih dvoje kako rumene, kako im grudi zadrhtaše; video sam ono o čemu sam, možda, u mladosti sanjao... Gledao sam ljubav!...

Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE

Onda se nešto kao hladna mržnja zatalasa na njegovom modrom licu, ali odmah zatim trepavice zadrhtaše pa se ovlažiše i on, poguren, nakostrešen i strašan izađe polako napolje...

Radičević, Branko - PESME

Živo odbi, življe Srbin manu, Obori mu glavu na poljanu — Rusto pade — kliknu Srbadija, A uzdahnu listom Turadija, Zadrhtaše jadni na sve strane, Ponajviše Arslan Sulejmane, Obamre mu srce u nedrima, Ali okle, kad ga i ne ima, Davno srce u

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Komandir povika: — Baterija na rukama napred! Muskuli zadrhtaše od silnoga napora, a žile da popucaju dok se iščupa ašov lafeta iz zemlje i topovi, gurani snažnim rukama, kretoše

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

Udesiću ja to, dovrši ona zagušenim glasom; usne joj zadrhtaše, a grlo joj se steže... Opet joj u očima blesnu onaj apatični izraz i brzo ga nestade...

Usne mu prebledeše, zadrhtaše, on poče nekim promenjenim glasom, iz koga zvoni najžudnija molba i pokornost, polušaptati, zamuckujući: — Pa nemoj,

ne gnušate se mene?... Ne prezirete me ?... prošapta ona i pokuša da razvuče usne u osmeh, ali se one iskriviše i zadrhtaše, odajući veliki bol što je pritiskao dušu... — Da prezirem?...

vrisnu Ljubica iz svega glasa, izlete iz sobe i stade trčati po dvorištu. Stojan utrča u sobu, i ona ode za njim. Čiči zadrhtaše vilice i pođoše mu suze na oči...

Domanović, Radoje - MRTVO MORE

Ha, ha, ha, ha!...” Trgoh se, i grudi zadrhtaše od strašne slutnje, a u ušima odjeknu ono pakosno: „Ha, ha, ha, ha!” Sutradan se već o toj svečanosti pisalo u

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

On se sledi i povi oči u stranu, pa videći nejasno nekakvu dugačku i belu figuru, trže oči, saže se još više ruke mu zadrhtaše, i on stade zbunjeno i brzo da seče žuto vlaće. — Pronesi ga, Bože Spasitelju!...

Rakić, Milan - PESME

II ADAGIO Zadrhtaše na stabljikama glatki Krinovi redom, i dušu mu bonu Preliše zraci mistični i slatki: Pojavila se draga na balkonu.

Ćosić, Dobrica - KORENI

Hoćeš da te molim za oproštaj? Da te sačekam, poljubim ti ruku i skrušeno ćutim? dobro, oče. dobro! Usne mu zadrhtaše. Para iz usta zamagli prozor i sakri očima oca na belom konju. Vukašin se odmače od prozora.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

Tada usred one mrtve tišine, jedne od najsvečanijih noći koju je ljubav mogla da doživi, zadrhtaše najedanput pa se kao neki talasi nada mnom pronesoše glasovi sa nekoliko obližnjih džamija, osvetljenih malim, pravilno

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

Đurica najpre beše oborio glavu i gledaše nekud u stranu, ali kad pisar pomenu opasnu krađu, njemu zadrhtaše usnice, a preko lica mu pređe, kao senka od oblaka, neka laka, neosetna drhtavica, neki naročiti izraz velikoga

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

Zadovoljna, jednako se nadviruje, a kad mače svijeću da pođe, u zadnji čas duge trepavice zadrhtaše na isti način kao kada za vedra dana, iznenada, u grmu nešto šušne i tek primjetljivo u sunce poleti, pa ispod njih

Za prvi put ona se oslobodi i popođe po palubi, i čisto osjeti u duši naglu promjenu, i trepavice joj zadrhtaše kad između žena upozna onu što je vidje na željezničkoj stanici gdje očajava nad svojim zamirućim čedom. .

Najednom im se oči sukobiše, i zadrhtaše trepavice u času objavljene sućuti. Ćutećki gledaju se njih dvoje milije i milije, a njoj se oči i ovlažiše.

Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN

I taj toliki strah koji Mladen vide, koji je on rasprostro međ svojima, to Mladena kao potrese. Usne mu zadrhtaše, grlo mu samo prionu i, kad sačeka da se on sav crven, okupan suzama smiri, pribere, reče mu: — Nemoj.

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

“ Mladića obli rumen, oči mu zasvetleše, a nozdrve zadrhtaše. „Jeste, gospodine senatore“, reče on odlučno. Nasta tišina.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Prođe... Ali nalete drugi... Čuje se neko hujanje iz vazduha... Muskuli zadrhtaše, a rukama pokrismo glavu... Huk je sve jači... Grrr-u-u... prolomi se negde u blizini.

Jedan ordonans ulete zadihan i predade mi neku ceduljicu. Pogledao sam. Vilice mi zadrhtaše. „Ovoga trenutka poginuli su na osmatračnici komandir treće baterije major Stamenković i stariji vodnik, poručnik

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti