Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
i snašica, kićenih momaka, Posrnuće u kolo naherke i baka; Baciće i popa čituljicu hartiju, Visoko će za pojas on zadjeti mantiju, I kolo će na avliji zavesti široko, Svatovi će povikati svi uglas visoko: „Drž' se sade, snašo, ne ševrdaj,
Neka zaspi s pjesnom mojom, dosta za krat prvi, Ovako ću zadjeti joj mreža mojih vrvi; Te daj danas, te daj sutra, — serce mi se nada, Neće proći ni pet dana da se mnom oblada; Da