Dučić, Jovan - PESME
Uvek nezasitno, moje srce hoće I zadnju kap čaše još neispijene... Dva su kobna vrela čovekove zloće: Ljubav spram božanstva i ljubav spram žene.
Zar hrabrost poltrona da ti snagu sputa, I da nož zločinca prospe zadnju venu! Kosovski vitezi prvi put su znali Za vojsku ubica što će da ih srete: Za gnusno junaštvo onih što su klali
Nušić, Branislav - OŽALOŠĆENA PORODICA
POJAVA VII PORODICA, DANICA AGATON (izlazi prvi iz sobe, a za njim svi ostali. Prolaze i odlaze u zadnju sobu, iz koje će dalje po kući cunjati, tako da će se u idućoj sceni još jednom pojaviti te videti kroz staklena vrata
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
suđaja ućumat — sud, zakon, zakonik ućustečen — vezan za jednu prednju i suprotnu njoj zadnju nogu ušnik — tupi deo sekire ušur — ujam u mlinu fakir — nemoćan; bez sredstava fukara — siromah, sirotinja fučija
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Objedujući, naoko su svi veseli, a na zadnju vino ih podžiga, pa bockaju mladu nevjesticu i tada se i ona smije... Na odlasku, gospodar im nudi živo da uzjašu; oni
Najposlije, kad iziđoše iz sela, svatovi se ljubazno opraštaju s njima, preporučuju im u zadnju mir i ljubav, i jednako se osmjejkuju, kao da znadu da su to stvari za koje ne treba preporuka.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3
— More, šta ga moliš! — dotrča „Đevrek“, dohvati magarca za jednu prednju i zadnju nogu, obori ga i iz mesta preskoči. Onda se pokloni, bacajući masnim rukama poljupce. — Gospoda!
Nastasijević, Momčilo - PESME
III To tma kad muva pauku, presitosti je ogladneti za glađu. I pohoti to bolovati za skrnavljenjem. Zadnju jer ne dovariv čistote kap, lazi nemoćna, plazi niz brda ova, niz trbuhe, u mlaka svanuća.
I obnevidi oko, gde progledala duša neproboja kroz tvrdi prostreli zid. 4 To zadnju premašiti je metu u bezdan sebe ko krenu; to sile je u cvetu mrklu razbuditi stenu.
Ćipiko, Ivo - Pauci
— Evo ti! Jure pozdravi i ode. Tako su redom dolazili i drugi težaci, a šjor Luka jednako se prepiraše s njima, nu u zadnju rastajahu se u miru. I već u dućanu ne bijaše nikoga osim Marka, kad iznebuha uljeze Jurina majka, Ane.
— Otić' ćeš i ništa mi nećeš reći? — Ča ću vam reć'? — poče se čuditi djevojka. Onda pusti zadnju granu, odmače se, skide krto s ruke, te ga položi na zemlju.
Oni ga u zadnju ponudiše i vinom. Istrušiše nekoliko čaša zajedno, pa mlađarija zapjeva, prijateljski ga pozdravi i veselo se raziđe
Sve živo osjetilo da se je izmaklo ispod teškoga jarma koji ga je ljuto tištio... Ivo mine i zadnju kuću i zastade na jednoj uzbrdici da posmatra pred neverom rani suton.
Iseljenici što se otuda vraćahu nijesu o njem govorili ni dobra ni zla, no zasve pripovijedalo se „ružnih” stvari. U zadnju govorilo se da je bio gospodar velikog hotela koji je iznebuha, a da se nije znalo kako, jedne noći izgorio.
Mati i kćer stajahu još uvijek kod ognjišta... Stari Ante, svlačeći se, naglas domoli i zadnju „Zdravu Mariju” i primiri se. Jure pođe k ognjištu i sjede do Jelke.
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Nismo zatekli ni pregršt života. Rekoše kako su zadnju mericu pojeli pre dva dana, a i ta je bila buđava, gotovo da su se potrovali.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
Nagon za održavanjem vlada svuda u prirodi. A ta težnja za životom, žilava i uporna, stavlja u mehanički pokret i onu zadnju ćeliju organizma, zamara telo do umiranja. Mrtva mašina sve dotle radi, dokle ima gorivog materijala.
Šantić, Aleksa - PESME
Gle, jedan orô leti mu sve brže, Na klisurama što ga svu noć čekô... Već žega zadnju paru s njima vrže — U hlad se, evo, putnik Turčin krije, Privezan konjic pokraj njega hrže. I.