Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Zvona najednom zaslaviše u znak da popodnevna litija kreće iz crkve. Mahom po dubravi, oko vrela i po zaklonicama, zastrše stolove; nasmejana, razdragana lica uozbiljiše se i veselja prividno smesta nestade; bogoljubivi i ponizni
Sada polje i more miriše. Drugovi dočekuju u osenčenim zaklonicama curice što se iz polja vraćaju. Te curice, nabreklih crvenih usnica kao smokve pucalice iz kojih se slatki sok cedi!
Ćipiko, Ivo - Pauci
Besvjesno sebi uobražava puste morske obale. Proživjeti s danom i noću, u suncu u šumi, u zaklonicama i na morskome žalu... gledati otvoreno u oči životu ...