Ćipiko, Ivo - Pauci
— potvrdi Ivo, ozlovoljivši se. — Oprostite, gospodo! — važno uze riječ sudbeni pristav, — ali u ovome slučaju zamjenik javnoga tu žitelja ima pravo... Ide po zakonu...
Pred sudom čekaju da otkuca deveta. A kad je pored njih prošao politički upravitelj, i ujedno zamjenik državnog odvjetnika, upoznaše ga, i ponizno ja pozdrave; Cirilovo nasmijano lice odjednom se produljilo i uozbiljilo.
Sudbeni pristav Balić sjedi za stolom i smatra ih, a zamjenik državnoga odvjetnika stoji prislonjen uz prozor; on ih gleda kroz crne naočare što mu sakrivaju oči.
Ma reka sam prošli put; čini mi se da je on! — Dakle, ti misliš zasigurno da te je on napao, — upade u riječ zamjenik državnog odvjetnika. — Biće. — A bi li se zakleo? — Ne mogu se zakleti. — A ča bi se kleo? — prihvati stari.
— Ča po zakonu? — javi se Cirilo. — A nismo se namirili. — Kako namirili? — presječe naglo zamjenik državnoga odvjetnika i navlaš skide naočare, pa upilji pogled u nj.
I opet neka je među nama mir! — A zašto tako nisi prvi put rekao? — opazi zamjenik državnoga odvjetnika, natakne naočare i sjede za svoj sto.
! — začudiše se braća i otvoreno pogledaše suca u oči. — Kad vam nije ništa dao, zašto ste krivo svjedočili? — upita zamjenik državnog odvjetnika. — Nismo krivo svidočili, — odgovore oba brata u jedan glas. — Činili smo se nevišti.
Poslužitelj užeže; blijedi plamičak drhti i blijedi u punoj svjetlosti dana. Svi se digoše. Zamjenik državnoga odvjetnika približi se braći i skide crne naočare, zbliza, uprto ih gleda iz očnih crnih udubina, kao iz
— upita sudan mlađega — Ka i brat... — Dakle, vidio si i ti? — Jesam! — Tako, falu bogu! — i nasmije se zamjenik državnoga odvjetnika sucu, natače naočare i pođe da sjedne na svoje mjesto. — Molim vas, dobro pazite!
— Valja otstupiti spise državnome odvjetništvu! — reče politički upravitelj i zamjenik državnoga odvjetništva sucu, kad stranke iziđoše. — Dakako... stvar je očita! — Rekao sam ti odmah da ću ih uloviti.
— Ja mislim da nisu imali zlu namjeru, — upade u riječ sudbeni vježbenik Ivo. — Molim — prekide ga zamjenik državnoga odvjetništva — krivnja je očita, jasna k'o sunce!
„I biće tako!” misli ulazeći u svoju sobu. — Jesi li ga uhvatio u šumi, u vašem odlomku? — pitaše zamjenik državnoga odvjetnika lugara Krnju kad je Ivo sio za svoj sto.