Upotreba reči zapalimo u književnim delima


Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

Na to mi se naniže odbijemo. Tu nam pogiboše dva vrlo dobra momka iz Vr̓ovina. Zapalimo nekoliko kuća jošte, i Turke u veliku kamenom ozidanu avliju zatvorimo i čitav smo i̓ dan iz pušaka tukli.

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

njega i neka te tvoja tuga poduzme, a on te gleda i samo što ne kaže: ostavi, bolan, Petrače, daj ti da mi po jednu zapalimo. Ih! Ja već i ne znam gdje sjedim. Konj koji puši! To bi bilo nešto.

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

Uto i noć beše pala. Mati joj uđe i ma da je znala da ona neće, opet reda radi, upita je: — Da zapalimo sveću? — Neka — odbi je ona. I majka joj se povrati u kujnu, opet je ostavi samu. A ona je baš to i volela.

Ćosić, Dobrica - KORENI

Ču da Simka zakuka, ali pomisao da siđe i brani ženu brzo zamre u strahu. — Kuću da mu zapalimo! Nek izgori Katićevo gnezdo! — Uzmi slamu! — Daj vatru! S prozora se sjuri staklo. — Ne diraj Simku, zaklaću te!

Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA

Odrežimo granu zimzelene jele (Jela grane spušta, ludi nam se sama), Nakitimo granu tankim svećicama, Zapalimo sveće našim dečicama.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

To je glavno. Za nas artiljerce pešaci su jedina stabilna vojska. — Kad je takva stvar, onda možemo da zapalimo cigarete! veli mirno kapetan Đuknić.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti