Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Stiskoše ruke jedan drugom i poljubiše se, pa onda digoše oči k nebu... Ni čuli nisu šale Zavrzanove, koji je goru zasmejavao... Noć se spuštala lagano kao smrt... Harambaša viknu družini da se bogu pomoli. Presta šala i smeh.
Nebo palo na zemlju pa se jedva nazire. Najedared nesta Zavrzana. Umuknu njegov glas što je sokolio i zasmejavao... I to sve nekako čudno teknu... Zeka se stade osvrtati... Surep se uzjazbi... Nogić, Jovan, Jovica, Ivanko i...
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
krvlju za svojim stolom, usred svoje kancelarije gradskoga suda za Čukaricu, a u onom baš trenutku kad je do suza zasmejavao jednoga od svojih reduciranih kolega, koji pored njega zaboravi da sjutra nema jesti.