Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME
šumama, po kojima nas love, vučjim i kozjim stazama uzmičući, pri vrhu uzbrdice, skoro u oblaku, umesto crkve i zvonika ugledasmo drveni slanik i hleb. Hleb u slanik umočivši, zapitah se: ima li druge crkve, osim ove?
Dučić, Jovan - PESME
Penuši se talas i mirno celiva Slano crno stenje na rubu obala. Vidim vrh zvonika; to crkvica mala Viri iz maslina, topola i iva. Opet noć bez mira.
Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE
— pomisli, on — isto kao i ovde, baš isto kao i ovde, okupljaju se ljudi sa ovakom istom uzbunom u duši; tamo oko tih zvonika ima srca što kucaju opijena istom ovom bolnom borbom svetlosti i mraka. Sve će dobro biti.
Crnjanski, Miloš - Seobe 1
Iz Zemuna, čim se vrati, obeća da će im poslati puna kola ikona, lepših nego ove po svodu, a što se tiče zvonika, koji pogleda prezrivo, u dnu dvorišta, zvonik u njegovom naselju je viši, od većih balvana i sa kamenitim postoljem.
izvesna vest, da je na mrtvo ime išiban Sekula, koga su svi znali, jer beše Isakovičev čovek i kao neki čuvar drvenog zvonika i crkvice u naselju, zadrža im dah u grudima.
Oko zvonika se više nije skupljalo na molitvu. Po kućama snahe počeše da pate. Svekri poblesaviše od muke, pri gurkanju i hrvanju noću
Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA
(Na to bi, možda, ličilo Prustovo delo daje ostalo na pukom prizivanju Madlene, Ventejeve sonate, zvonika i neravne kaldrme u dvorištu Germantovih, da nije zakovitlano u visinu, obuhvaćeno širokim planom i sintezom.
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
Pošli smo stepenicama, koje su cvrčale, uvis, na zvonik, sa kojeg su padali slepi miševi. Izišli smo, visoko, sa zvonika, do jednog kamenog konjanika. To je kralj Gralon.
veza, savesti, gledao u zoru širom otvorenih očiju, tako odlazim od svega ovoga; stojim na životu i gledam, sa ovog zvonika, pružajući ruke u zrak, milujući nebesa. Čuo sam da je na severnoj obali sinulo Sunce, i pođoh tamo.
Od detinjstva tako, ma gde bio, stanujem kraj zvonika. Ujutru sam video, pred svojim prozorom, otvorene, renesanske kule, i zvona.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Međer ona bješe drukčija nego što je zamišljao. Bješe ružnija. Na maloj ravni skrkle se kuće, iz kojih strše dva-tri zvonika. Popov momak prekrsti se, pa to učiniše i pop i Bakonja.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Spor je najzad nagođen tako da Egidio nije smio svirati prije nego bi sa fratarskog zvonika otkucala četiri sata. Po tome, na prvi jek Egidijeva trombona mnogo šta se razvezivalo i pokretalo.
Najzad je zamukla. Krošnja brončane zuke, koja kao da nije zvuk već samo golo treptanje zraka, držala se još samo oko zvonika; kroz nju su se zalijetale sa svojim crnim cijukom sedefaste strijele lastavica. Pa je umuklo i to.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
pošljednjega Mrljanovoga rata, i preda mnom otvara se Kaštelanski prodor, prodor moga zavičaja, i tada, na dogledu vitkog zvonika, moja je misao življa i postepence izbijaju jači osjećaji iz djetinjeg doba.
I podaće se pustom, ispusnom veselju, kad mu je sve za rukom pošlo— i Boijca je tu s njime... Dva klapca sa zvonika vrebaju na župnika i, dok ga ugledaše da dolazi, prihvatiše zvona i živo zaslaviše. Makoše se.
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
čuše se promukli glasovi, odjeknuše potmulo kroz crkvu, razliše se i tihano, drhćući izumriješe u vrhovima četvrtastog zvonika i oblo svedenog kubeta. — Eto i', na moju dušu, kotlu!
Ćipiko, Ivo - Pauci
Uto zvonar, kome je bilo naređeno da pazi sa zvonika kad se gospoda pomole, svečano zaslavi u oba zvona, a u isti čas puče i nekoliko prangija, jedna za drugom.
Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE
Konačno, neko predloži da sruše zvonik. Tako će i zvono morati da zaćuti. Ali, na užas sela — zvono ni nakon rušenja zvonika nije umuklo. Čak mu je glas bio još prodorniji, još jači. Ni sneg nije uspevao da ga priguši, ni vetrovi da ga oduvaju.