Upotreba reči zvonili u književnim delima


Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

da prostite, k’o ni vetar s opaklijom, pa da me vi niste zatekli u crkvi, pa ste se vi sami onda popeli na zvonaru i zvonili na jutrenje! — O, bog ti pomogao! — odahnu pop Spira. — Vrlo dobro, tako ćemo i kazati. Pa tako i uradiše.

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Na traktir je, u letnje večeri, padala crna i tamna senka samostana fratara, koji je bio prekoputa, a u kom su često zvonili. Petar i Đurđe su imali običaj da stanu u prozor u Petrovoj sobi i da razgovaraju o svojoj sudbini, i Rosiji.

Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

Duž cele južne granice austrijske podignuta su utvrđenja za odbranu. U slučaju uzbune stražari su davali znak i zvonili na uzbunu; seljaci su se laćali oružja i brzo dolazili na određeno mesto.

Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE

Glasovi su im zvonili kao srebrna zvoncad, a u sobi je vrilo kao u školi. Ono što devojčicu posebno iznenadi bila su lica lutkica i lutana,

Krakov, Stanislav - KRILA

Nešto se desilo. Uskoro, dok su četiri vojnika kopali u noći jamu za ugljenisane kosti, i pogrebno zvonili ašovima, Kazimira su spuštali vezanog pod stražom dole ka jaruzi. Borove šume se crnele na mesečini.

Ovde zaklonjeni stenom vojnici su zidali mitraljesko gnezdo. Tupi pijuci su zvonili po kamenju. Zabodena u široka usta rovovskog topa, krilata bomba je čekala skori smrtonosni let među tuđe ljude.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti