Upotreba reči zvonkim u književnim delima


Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

“ odgovara aranđeo. — Tu se cakle oči moje matere. Ona, kao vrstan, pošten, oduševljen advokat, dignutim, zvonkim glasom i ispruženim kažiprstom ponavlja težinu, „moral“ pripovetke: „Čuješ“, kaže „ko se stara za ova dva crva?

Matavulj, Simo - USKOK

A bog zna razumiješ li sve što zborim? — Razumijem — odgovori gost, zvonkim glasom. — Moj materinski jezik dosta je sličan vašemu, a vaš sam prilično naučio za ove dvije godine otkad sam s vašim

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

Noćnica (1855), Na Srbobranu (1875) i Graov laz (1862—1877), on je pokazivao izvesnu rečitost i snagu, i u krepkim i zvonkim stihovima kazivao je osećanja koja su zagrevala celu Omladinu. Izvesne njegove patriotske pesme (Gde je Srpska Vojvodina.

Milićević, Vuk - Bespuće

Ona se osmjehnu, pogleda ga i zasmija se veselim i zvonkim smijehom. I za čas nestade između njih svega što je smetalo njihovom razgovoru i udaljavalo ih jedno od drugoga.

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

se bistra rosa, miriše svež ju trenji vazduh, preleću velika jata grlica, spremna za odlazak, a dole u trnjaku, jasnim I zvonkim glasom, čika kos... Milina, ne može čovek sit da se nadiše!... Posle duga putovanja, stigoše crkvi.

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

stasa, sa ogromnim, belim platnima oko glave, kao jedra kad se, u daljini, smanje i naduju, prolaze dole, po kamenitim, zvonkim ulicama; obuće im, drvene, duguljaste, neotesane, sećaju malih, ciganskih korita u mome zavičaju.

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

Zatijem, više od dva časa, plijenio je milinom srećni pastir svoju novu pastvu. Od trenutka kad svojim zvonkim glasom prvo zapoja, do trenutka kad poslije mise, na kraju svoje pozdravne besjede ne reče „amen“, niko ne skide očiju

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Jednako kao da sam gledao čarobnjaka gdje hoda zrakom ili kao da je mali u planini odjednom ustao od mrtvih i zvonkim cilikom smijeha raskinuo zamađijanost te uzbudljive i nelijepe igre. I divio sam se samo što i drugi to čudo ne vide.

Ilić, Vojislav J. - PESME

Gde ste vi mile zore, I vi proletnji dani, Kad je božanskom nogom Bludio po poljani I zvonkim svojim rogom Gonio snažnog vepra, Surovog, strašnog zvera, I lava i pantera? O, istočniče živi Srebrne gorske struje!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti