Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
MARIJANA U rano proljeće, kad opori žilavi grab zasvjetluca prvim ozelenjelim pupovima, evo je — odnekle se zvonko javi kukavica: kuku-kuku!
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
Prozori su celu noć bili žuti i tresli se, zvonko, kao nečiji ludi talambasi, a prasak i grmljavina vode, nad kućom, previjali su me u mukama i probijali znojem.
Ćosić, Dobrica - KORENI
— Gazda sve može. — Može li dukat da baci u sneg? — Može. — A sina? — Tola se iz dubine nasmeja. Suvo i zvonko sudaraju se volovski rogovi, dugi, vitki i u luk savijeni, nabadaju gust suton i čereče nisko nebo.
Venci suve paprike, ostavljene za seme, obešeni o strehu, suvo škrguću iznad njegove glave. Zvonko sipkaju osušena sitna semca. Neko ih lakim prstima pipka. Osušena semca.
Najpre su ti beli mlazevi zvonko pevali dok je vedrica bila prazna, ne, vedrica je zvonila od njih, pa su posle žuborili i šuštali.
Treba sve, i najveće grehe ispovediti. Spolja se čuo jedan jedini manastirski petao. Ali tako zvonko kao da iz oltara kukuriče. Stresla se: da nije zora? Požurila je sa nabrajanjem grehova. ...
Kroz jutarnju maglu vidi kameni krov česme s krstom, potonule crkve, grobnice, čuje šestoglasno pevanje vode, zvonko oticanje iz šestočesmenih usta, naježi se, sve je hladnije, drhti, u drugoj kući od česme kukaju žene, i ja sam ubica.
Posle petnaest godina prvi put ponovo dolazi u manastir. Stoji u senci graba, pod njim rečica teče zeleno i zvonko. Livada majem opkolila i stegla stari kameni zid, godinama izrošavljen i izglodan, koji umorno mili oko manastira i
Aćim zaustavi kobilu, umuče zvonko treskanje potkovica o kaldrmu. Đorđe ne diže oči. — Jesi li ga video? — gotovo viknu Aćim. Ćorđe ćuti.
preteška, klate se i krckaju, krckanje se nastavlja u jezi umiranja što dugo traje, a nema ruke da ga odloži, da zaustavi zvonko kidanje i gnječenje suvih žilica, jer Andra, kroz zamućen dan i hrastove talpe četiri prsta jedre, Vidi Raku apsandžiju
Kreket se rasuo zemljom i nebom, činilo se da i zvezde krekeću zvonko i otegnuto, a panduri su mu odgovarali: „Nisi nevin čim si Aćimov sin.
Kao da na pijaci budaci treskaju o kaldrmu i sekire zvonko uzjahuju, dok se varoški petlovi muklo i prvi put oglašavaju, kao da se sve te zamorne i glasne pripreme za prekidanje
Morava je pojela s njivom. Moraš, reći ću sebi, moraš poslednji put, pa ću da zagazim u živo, zvonko proticanje reke. Ja što grebah ovaj letopis jesam Nikola, prvi rudar Srbijice, starac s gorolomničkim glasom i žitelj
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
među dlanove, pa je, nalakćen tako za pisaćim stolom, osluškivao iz svoje sobe ministarstva, svež ženski smeh što se zvonko razlegao i treperio u pobočnim kancelarijama njegovih potčinjenih činovnika.
Iz praznih soba širio se zadah vlažnoga maltera, i glasovi radenika što su krečili zidove, zvučali su neobično zvonko, kao odjek u stenama.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Ali gdje je Zvonko? Uvijek on nekud šmugne! No, sigurno je dolje, kod kola... Samo, zaboga, da ne bi što taknuo!... Ali neće, bez brige,
A Zvonko zbilja nije lijepo učinio, što će samo reći bolesnik, kakvo će mišljenje imati o njemu. A baš je lijep dan, i dobro je što
za volan, pripaljuje novu cigaru, namješta zeleni šeširić, zeleni šeširić s runolistom, uvlači u kola i posljednju nogu. Zvonko sjeda pored njega. Pleuritično kašljucnu zalupnuta vrata — i kola kreću. Vjerovatno donjim, starim putem.
Ćipiko, Ivo - Pauci
Na raskršću bijaše življe nego obično. Gonjači ga počešće stizahu. Bahat mazga, vesela pjesma i dozivanje odjekivahu zvonko selom. I veselije dizaše se dim povrh kuća, provlačeći se između smokovih grana.
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Ako je negde naprslo, dolina će ostati gluva. Neće odjekivati tužno oglašujući nečiju smrt, niti će zvonko pevati za praznike i svetkovine.
Ne smem da pogledam ni gore ni dole. Kamenje se otiskuje i zvonko pršti po ljutom kamenjaru u podnožju. Svaki put kad se skotrlja neki kamen, užini mi se da se to nešto od mene otkinulo i
Ilić, Vojislav J. - PESME
žedni sa stražom tukoše tamo, Tražeći prljave kapi, da usne okvase samo I straže stradahu tako u mraku i dolini, I zvonko padahu s glava bakarni šlemovi njini.