Upotreba reči zvonce u književnim delima


Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

Batal-džamije natovarimo pomalo sena na konje, pokrijemo odozgo sa pokrovcima, da se čine tovari, svežemo na prvoga konja zvonce, i vodili smo konje do Stambol-kapije. Na Stambol-kapiji poviče straža ,ko ste?

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Volkov zatim priđe stolu i uze sa mastionice zvonce. A lakej, koji uđe, otprati Pavla niz mramorne stepenice, do kapije u mračnoj hladovini, iako je napolju bila vrućina.

Ćopić, Branko - Doživljaji mačka Toše

— upita jedan mladi miš. Miš prorok zamisli se duboko, duboko, pa odgovori: — Mački treba objesiti o vrat zvonce, pa ćete je uvijek čuti kad vam dolazi u goste. — Tako je, tako! — zagraja čitava skupština.

— Tako je, tako! — zagraja čitava skupština. — Deder, braćo miševi, ko će mačkama zvonce o vrat vješati? — upita onaj ćoravi miš.

Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV

- prišla mi je i uštinula me, a onda se zasmejala i smeh joj je u tom sutonu punom mesečine i laveža pasa ličio na zvonce. - Ti se ne ljutiš? - šapnula je.

- Jesi li ikad zvonio? - upitala je i pritisnula električno zvonce na advokatovim vratima, a u unutrašnjosti kuće odjeknu bezobrazno dug i glasan zvuk šuplje se odbijajući od zidova.

- Spavaju kao stoka! - prošaputala i pritisnula zvonce još jednom, a onda me povukla za rukav: - Sad beži! Za tri sekunde svi će biti na nogama!

Maksimović, Desanka - TRAŽIM POMILOVANJE

Jer biće za njih razočarenje kada usred velikog mraka gde sve se izmeša ne mognu napipati nijedno dugme, nijedno zvonce, kojima se u pomoć zove, kad ne mognu naći nijednog broda ni da se vrate, do tvoje palate, ni da produže do

Radičević, Branko - PESME

na te noge lake, Pa onda izbom učesta korake, Na oko mučno natakao veđe, Dva-triput izbom tamo-amo pređe, Pa onda zvonce za gajtana vata; Zatim otide i otvori vrata. Uniđe sluga, a gospodar veli: „Pevajde, Mile, baš mi se zaželi!

Popović, Jovan Sterija - IZABRANE KOMEDIJE

MAKSIM: Ja jedan ne mogu. SVETOZAR: Vi grešite protiv pravde. MAKSIM: Umrla je pravda; zvonite! (Zvonce se čuje. Zavjesa pada.) SUDBINA JEDNOG RAZUMA ŠALjIVA IGRA U DVA DJEJSTVA PREDGOVOR U čislu 5.

Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE

Svi kao bili na zimovanju. Pogledaj šta smo kupili u Kortini dan Peco! Zar nije slatko? Zatim zazvoni zvonce, baš kao u zoološkom vrtu, i u razred ufura ona afektacija od razrednog starešine, sa evo ovolikim bordo noktima — i

Petrović, Rastko - LJUDI GOVORE

Hoću da idem. Ako ustanem i zakoračam preći ću ceo prostor do gostionice. Vrata su svakako otvorena ili postoji zvonce. Zaspati, zaspati kao u smrti: ne, osećati kako je dobro što se spava.

Ilić, Vojislav J. - DEČJA ZBIRKA PESAMA

ask.rs. 2009. Antologija SRPSKE KNjIŽEVNOSTI Vojislav J. Ilić DEČJA ZBIRKA PESAMA Sadržaj I 2 ŠKOLSKO ZVONCE 3 SRPKINjICA 5 RAZGOVOR MALE SRBADIJE S OTADžBINOM 6 II 7 VESNIK PROLEĆA 8 PROLETNjA ZORA 10 CVETAK 11 MLADOST 12 U

PESMA 85 NA DNU REKE 87 DEČJA ZBIRKA PESAMA I ŠKOLSKO ZVONCE Već se gubi žarko leto, I proleća vene kras — Jošte malo zime eto, Da pozdravi mrazom nas.

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

Ne žali muža, nego ga sama bruka... Kako je lepo ovde, gledaj !... Ovaj nameštaj, pa razne sitnice, zvonce... Što ja ne odoh u policiju ?... Doterao bih do kapetana.. pa sednem onako u onu duboku naslonjaču, pritisnem dugme...

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

“ Sećam se, pre rata, oni su nosili obojke. Kad sam stigao na drugi sprat, baš je zazvonilo zvonce. Dotrča jedna sobarica i pogleda broj, uzviknu nešto i na to potrčaše i sa desna i sa leva.

Tamo idem. Svi ti ljudi, koji će poći sa mnom, ne znaju me. Oči njinih starih žena zure, kao da su slepe. Zvonce tramvaja zvoni kroz ovaj krš tako ludo. Poći ćemo kroz neku neizmernu pustoš. Sva je zemlja kao preorana.

Domanović, Radoje - MRTVO MORE

— skrenu gospodin ministar svoj započeti govor i zazvoni u zvonce za momka. Momak uđe i pokloni se, a zveknuše mu ordeni na grudima.

Nušić, Branislav - NARODNI POSLANIK

Poleti muva i cela skupština čuje zuuuuc... formalna tišina. A tek predsednik uzme zvonce pa: ziminimi, ziminimi, nimi, nimi, nim! Gospodin Jevrem Prokić ima reč! A?! SRETA: A ti ustaneš pa govoriš.

(Zatvori vrata kroz koja je Danica otišla.) Eto, sad nema nikog. Molim te kao brata, uzmi ovo zvonce pa sedi, evo ovde sedi, pa da mi daš reč. Hoću baš da probam. Ne znaš kako me to muči. SRETA: Možemo, možemo!

SRETA: Možemo, možemo! (Sedne za sto.) Čekaj prvo da postavimo svaku stvar na svoje mesto. (Meće zvonce.) Tako. 'Ajd' sad! Sedi ti tamo pa traži reč!

Možda su već blizu, a ja još ne znam ni kako da počnem. (Uzmuva se, zbuni se, turi ruku u džep i nađe ono zvonce. Zazvoni, pa se trgne i baci ga na zemlju kao da se opekao.) Koješta, otkud sad opet ovo zvonce i šta će mi to zvonce?

Zazvoni, pa se trgne i baci ga na zemlju kao da se opekao.) Koješta, otkud sad opet ovo zvonce i šta će mi to zvonce? (Krsti se.) Gospode bože, na šta će ovo izaći? (Spazi Mladena i izdere se.

Zazvoni, pa se trgne i baci ga na zemlju kao da se opekao.) Koješta, otkud sad opet ovo zvonce i šta će mi to zvonce? (Krsti se.) Gospode bože, na šta će ovo izaći? (Spazi Mladena i izdere se.) Ama, što si mi tu stao kao... Bleneš samo!

DANICA: Hoću li rakiju? JEVREM: Jeste, rakiju! XXI JEVREM (sam) JEVREM (dohvati ono zvonce sa poda i metne ga na sto): Bar da je upamtila samo početak od njegovog govora. (Šeta uzbuđen.) Mora da su već blizu.

(Nasloni se na sto.) „Braćo!” (Naslanjajući se, napipa opet zvonce pa ga ščepa i baci na pod.) A on ima divan govor, čitala ga je Danica i kaže da je divan.

Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU

! — veli ljutito Sreta, koji je ustao iz kreveta i prišao Maksi, pa ga jednom rukom drma, a drugom uzeo zvonce pa mu iz sve snage zvoni kraj ušiju. — Aj... zar već svanulo! A ja, vi’š, ka’ čovek uspav’o se!

Zvoni ono školsko zvonce, pa ne zvoni nego sve kevće kroz onaj mrak! Kolo se okreće, zemlja tutnji, a kolovođa Mića »Oficir« ne dodiruje, misliš,

Petrović, Mihailo Alas - ROMAN JEGULJE

Kad zvonce javi da je mreža pala na dno mora, brod se počne kretati unapred određenom brzinom, a kabl se ponovo počne odmotavati

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

kojima se pojačava ekspresija (šljis, tras, cangr, klo-klo; zvr (telefon), bim, bam, bum (crkveno zvono), cin-cilin (zvonce); i kojima se imituju životinjski glasovi (kukuriku, pućpuruć) ili i čitavi napevi pogotovu kod ptica („dukat!

Vertep je minijaturna crkvica, napravljena od šarene ili pozlaćene hartije, koja ima dva tornja i u svakom po zvonce. U njoj je inscenirana „poljana travna, zelena kao pašnjak.

Tada se javi crkvenjak. On najpre dođe i zapali svećice, a potom povuče za zvonce, iza čega uđu dva đaka sa čiracima i klanjaju se Isusu; za njima je pop s knjigom, koji „stane kao čitati“.

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

u struk bosioka dok se ja vratim, i da se nikome ne pokažeš, ako bi ko u ovu moju kamaru dolazio; a evo ovđen ovo malo zvonce, kad se ja, ako Bog da, vratim, i kad u ovo zvonce zakucnem, ti se provrzi kakva si danas.

pokažeš, ako bi ko u ovu moju kamaru dolazio; a evo ovđen ovo malo zvonce, kad se ja, ako Bog da, vratim, i kad u ovo zvonce zakucnem, ti se provrzi kakva si danas.“ On pođe, i tek što se s njom poljubi, prometnu se ona u bosiok.

Obijajući kroz kamaru tamo amo, eda se nije kakva đevojka đe sakrila, ugledaju i ono malo zvonce, te jedna od njih tako ga zlaradičke u ruke uzme, te zvonce zazvoni.

eda se nije kakva đevojka đe sakrila, ugledaju i ono malo zvonce, te jedna od njih tako ga zlaradičke u ruke uzme, te zvonce zazvoni.

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

„Ta nije mogućno!“ Zvonce koje sam stavio u svoj recipijenat dok je u njemu bilo vazduha, čulo se spolja vrlo dobro čim se zaklatilo, ali kad sam

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

— Ima... jednoga Bućka! Bistar djetinji smijeh kao srebrno zvonce. Na babinim sjetnim očima odbljesnuo se zlatasti odraz osmjeha s njenih usta.

Iz kuhinje bi se začulo zveckanje šoljica i žličica na srebrnom poslužavniku. To je bilo kao zvonce pred obredni ophod: uskoro će se začuti iz djedove sobe gromko pušačko iskašljavanje, a malo zatim njegovi teški koraci,

Koračao je naprijed, sve dalje i dalje, ne čujući za sobom uporno, nervirano zvonce bicikla: u velikom luku zaobišao bi ga biciklist (antipatično lice s prepotentnim brčićima!

Progovorimo po koju riječ, ali sasvim formalno, o praktičnome. Hoćete li da otvorimo prozor, da zatvorimo prozor. Zvonce je nad mojim krevetom, pa moram da ga upi tam kad mi se učini da bi želio dozvati bolničarku.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

Što mislio, to učinio. 3ačas uzjahao na konja, i samo što prihvati za zlatnu ormu, zvonce zvekne, sluge se probude, skoče, uhvate ga, pa s njim pred cara.

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

I njenu glavu zahvati svetlost — rekao bi sviće. U zagonu brecnu na vođi zvonce. U kući se neko oglasi i pričini im se da se po njoj družina premešta. —Uđimo! — nestrpljivo će Marko. Što ćemo napolju?

Nušić, Branislav - GOSPOĐA MINISTARKA

ŽIVKA (u krajnjem besu dohvati sa stola knjige, kutije, bukete, zvonce, jastuk sa stolice i sve što joj dođe do ruku i gađa ga vrišteći): Napolje, vucibatino, napolje!

Popović, Jovan Sterija - POKONDIRENA TIKVA

Zato je bog stvorio pedintere da oni rade, a mi da držimo u jednoj ruci zvonce, a u drugoj lepezu. EVICA: Ja sam i kod uje radila. FEMA: Tvoj uja...

Moram beštelovati drombulje za boncert. Moram sebe u rezon dovesti, nema jošt gdi će se vući za zvonce, gdi će se sveće paliti. SARA: Luster; šarmant, šarmant! FEMA: Šta vi mislite, nije to šala.

Nušić, Branislav - SUMNJIVO LICE

) ĐOKA: Pre ću poginuti no što ću dozvoliti! KAPETAN: Aha! Aha! Tu smo! Nagazili smo na žulj! (Dočepa zvonce i zvoni.) Tu smo, dakle, golube, pipnuli smo tamo gde boli! (Pojavi se Josa na vratima.) Ima li još koga tu?

Ćipiko, Ivo - Pauci

Razgleda se po crkvi i zastajkuje. Na velikome oltaru služi neki sveštenik: po bancima kleče starice i žene, zvonce kuca i pogdjekad začesta; zapaljene svijeće prosiplju blijedu svjetlost po crkvi, no ne mogu da osvoje tamu po uglovima,

Oni su svjetliji i strojniji. Pokoja cura pogleda ga i nasmije se; dočim je starija čeljad ozbiljna i zabrinuta. Zvonce brecnu. Svjetina navre na tijesna vrata. U čas crkva bješe puna čeljadi, kao šipak zrnja. Načičkala se glava do glave.

Ilić, Vojislav J. - PESME

I kroz čarnu goru, sumornoga lika, Jasno zvonce zvoni s ovna preodnika. 1880. VARTOLOMEJSKA NOĆ Nad umorenim Parizom tavna se spušta noć, I tavni plašt uvija zrak i

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

Aha! To je slavni teleskop Njutnov. On ga je svojom vlastitom rukom načinio pre petnaest godina i poklonio Udruženju. Zvonce zvoni. Članovi zauzimaju svoja mesta. Sednica počinje. Na pretsednikovu stolicu seo je Ser Džon Hoskins.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

U tom bi zazvonilo zvonce. Deca žure na svoja mesta, u stavu su čekanja da učitelj uđe; a Mija još ne polazi u svoj razred.

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

Kako ni do kraja časa nisam „budem bio“ naučio to prokleto sklanjanje, ostao sam na kolenima sve dok nije zakucalo zvonce. To sklanjanje nam je zadavalo naročite glavobolje. Sećam se, npr., mojih muka da naučim peti padež od imenice pas.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti