Upotreba reči zgarište u književnim delima


Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Podolj, u kom se behu naselili došljaci iz Austrije, iz pomoriškog i potiskog, serbskog dištrikta, ličio je na zgarište. Bilo je kuća, ne samo bez krova, nego i kapije, a u njima nije bilo žive duše.

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

Nemci su pri svome povlačenju iz Beograda pretvorili u zgarište novu zgradu Univerziteta sa svim bibliotekama koje su u njoj bile smeštene.

Bojić, Milutin - PESME

Jer nas hvata jeza i severac svira Kroz nedra, gde čama na zgarište seda, Jer hramovi sveti našega svemira Ostali su iza urvina i leda. Opraštajte zato naše reči grube.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

— Na dohvatu ruke mrskog neprijatelja, uništićemo topove, municiju, celu spremu, ostavićemo mu pusto zgarište, a mi ćemo se kao orlovi vinuti u planine, odakle ćemo mi nemu, neprijatelju prkositi. Sa nama je sedi Kralj... — Živeo!

Na mestu gde je bila municiona kolona ostalo je crno zgarište, razbacane krpe, delovi polomljenih sanduka i gvozdeni ostaci kola, sagoreli, pocrneli... Opet bivak neke baterije.

su već klonuli od umora, i tužnog pogleda zure negde u daljinu kao neko kome je kuća izgorela, pa sad posmatra jadno zgarište. Laganim korakom od zamora prođosmo pored ove mase i kretosmo dalje uzbrdo.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti