Upotreba reči zgradice u književnim delima


Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

Gotovo mi dodijalo potucati se po tuđim kućama. Na zimu mislim, uime boga, da radim zanat. Uzeću gde malo zgradice pod kiriju pa raditi. Valjda će se moći životariti. — E lepo, lepo! A ti barem za ovo leto da staneš kod tog čoveka.

čak gore — već pod planinom Vratarnom — vidi se odovud, s Latkovačkih pogledi, skromna seoska kućica i uz nju dve-tri zgradice. To je kuća udovice Mione. Pokojni Sibin Džamić poginuo je u drugome ratu iza Jankove klisure.

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Ali kad stupi pod krov koji je digla sa svojim pokojnim drugom, kad vide svoje zgrade i zgradice, svoje ćoškove i budžake, svoju decu živu oko sebe — ona klonu.

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

— On otišo da gleda ...da se pouči. — Đavo ga poučio! Jes vidio, moj đedo. Ma stanider, ti! Komandir odšepesa iza zgradice i dere se u pravcu potoka, odakle se čuju prakljače perilja: — Đurajica, đavoli te derali, ovamo dolazi!

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Sve sporedne zgradice bile su zasebne, i opet nekako uvek s nečim u vezi. Jedna ozidana dera vodila je u susedno dvorište, gde je stanovao

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti