Stanković, Borisav - BOŽJI LJUDI
I za čudo kako je bio lep, naočit. Samo kad ide, ide zgrčeno, krijući se, sve uza zid i jednako trepćući i šmrkćući kao na plač.
Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
Što ona luda i besna misli? I odoše. Moja majka Visoko, lako, ponosito a tvoja zgrčeno i zanoseći se... Ne znam šta je bilo i čime su te nagnali da pristaneš, samo na materinom oku spazih još neosušenu
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
Mnogi koji su ležali pridigoše se, i staviše šatorska krila preko glave. Hladnoća prožima zgrčeno telo, a duša kao da je zamrzla. Mračna i pusta noć kao ukleta kob protegla se u večnost, a reka Maća satanski žubori.