Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME
I gledam kako taj hrast, otad oluje, šumni bog, bog kome sunce izgreva iz krune, osviće u nekom zimskom jutru kao naramak drva kraj furune.
Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA
se popne u kola; oboje zastadoše kao okamenjeni, jer oboje spaziše u kolima pop-Spiru, ogrnuta gospoja-Sidinom velikom zimskom maramom kako se pomače ulevo, a (iz počasti) ostavlja pop-Ćiri da on sedi »o desnuju«.
Crnjanski, Miloš - Seobe 1
seoskih kuća i zavejanog drveća, naslonjen leđima o točak svojih kola, Isakovič nije bio miran, kao neki medved u svom zimskom snu, nego je, pod prividnim mirom svoga tela i svojih pokreta, krio najgrozniji očaj i uznemirenost duše.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
penje mu se pod grlo i oči počinju da mu se magle, isto kao i onda kad je u đačkoj klupi pisao svoje prve pjesme o zimskom pejzažu ovoga istoga svoga rodnoga kraja: Nikog da svrati, zavijan han, bosanski tužni puti . . .
Samo je na kočijaškom sjedištu brkat spečen seljak u crvenom ženskom zimskom kaputu s krznenom kragnom oko vrata, poklonom od Unre. Na glavi mu stoluje golema crna jagnjeća šubara. — Stoj!
Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE
Veoma zanimljive stvari o jednom starom zimskom kaputu i devojci koja ga je nosila. Znate, juče mi je bio rođendan. Ne, nije bilo nikakvih žurki! Ni poklona. Ničega!
Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA
He-he... ne znate kako se to zgodno usvoji u zimskom polumraku... deca ne dišu, slušajući... da, da!... A maj, znate, treba ostaviti na ponavljanje i utvrđivanje težih
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
Idem, zatim, kolima do Ilanče, drumom nad kojim grakću vrane, ravnicom mojom, koja je sad pusta i nema kraja. U tom zimskom večeru ceo moj dotadanji život čini mi se jedna fantazmagorija. Život krdžalija.
Obišli smo izložbe. Nema šta ovde da se uči. Obišli smo muzeje. Oni leže mirni, neokrnjeni, na zimskom suncu, teški i niski kao grdne mastabe. Rumen i zlato boja ne dopiru kroz prašne prozore nikud.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
3 NAZOVI JUNAŠTVO (Na jednom zimskom sijelu sastala se momčad iz nekoliko sela, pa jedan će reći): — Daj koji od nas da što priča; ako nećete vi, ano ću
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Čovjek vjeruje da je proljeće, to djetinjstvo zraka, za nj zauvijek umrlo, a ono se, s novim strujanjem sokova pod zimskom otvrdlom korom, ponovo razbudi i glasa.
Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI
Ako se na paralelizmu još malo zadržimo, možemo reći da su se i u romanu, i to najpre u Zimskom ljetovanju Vladana Desnice, počele povremeno pojavljivati slične slike dehumanizovanog sveta, crnohumorne i groteskne.
Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE
bilo po ukusu, izneli su i upropastili ognjem i kvarom kakav zemlja nije pamtila: bačve sa pićem i kace sa kupusom i zimskom ljutikom poizvaljane u dvorište, rasute i razdrobljene sekirama.
Krakov, Stanislav - KRILA
Opet je grmelo gore po rovovima. Rovovi su bili beli. Greben pokriven snegom rumenio se na zimskom suncu. Pokidane bodljikave žice i izvaljena krstila pred njime svetlucala su snežnim ukrasima.