Upotreba reči zmija u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

Kad smo u planinu ušli, već se smrkavalo, ali se prema vedrini večera lepo video crven put što, kao tanka zmija, presecaše mračnu Čestobrodicu, pružajući se čas gore u visinu, a posle opet u ponore.

Ukraj puta, u jednom žbunju, čulo se šuškanje. Pogledam bolje, a to zmija uzdignula glavu visoko iznad trave, oči joj se sjaje baš kao oni mali svici u crnoj noći; posle se opruži i brzo kao

uzdahnuo; a kad su mi dali nevestu da je kao dever vodim na prstenovanje, u grud’ma mi se učini tako teško kao da me je zmija opasala. Ni reči ne govoreći, išao sam dalje.

— I on se, nesrećnik, grohotom smejao. Posle se digao sa svoga mesta i kao zmija se vukao uz potok Nikolinoj kući. Kad je već blizu bio, on uze kresivo, stade iza jednoga grma, pa je onde kresao.

On se trže, kao da ga je zmija ujela... Posle je prekorno pogleda i ode nastranu... Na drugoj mračnoj strani golemoga hodnika sedi na jednoj klupici

Obradović, Dositej - BASNE

i kokoške 68 58 Žabe panj i xugpa 69 59 Dve žabe 70 60 Dve žabe 71 61 Muha 73 62 Dva miša 74 63 Mišić i mišica 76 64 Zmija i zemljedelac 77 65 Zmija i seljanin 79 66 Paun i čavka 80 67 Čavka i ostale ptice 81 68 Čavka i orao 82 69 Majmun i

i xugpa 69 59 Dve žabe 70 60 Dve žabe 71 61 Muha 73 62 Dva miša 74 63 Mišić i mišica 76 64 Zmija i zemljedelac 77 65 Zmija i seljanin 79 66 Paun i čavka 80 67 Čavka i ostale ptice 81 68 Čavka i orao 82 69 Majmun i delfin 83 70 Mazga

i sikira 112 93 Medved i pčele 114 94 Medved i Ciganin 115 95 Žena i muž pijanica 117 96 Krtina i mati njena 118 97 Zmija i pila 120 98 Apolon i čovek lukav 121 99 Medved i majmun 122 100 Ovan i jelen 123 101 Zecovi i lisice 124 102 Kosu

Orlić i sova 197 140 Bik i jelen 199 141 Magarac i Ezop 200 142 Bakarna statua 202 143 Herkules 204 144 Dete i zmija 207 145 Bik, tele i pastir 210 146 Lisica i vran 212 147 Lisica i tigar 214 148 Ovca i Jupiter 215 149 Koze i

Naravoučenije Ovako biva malenoj deci kad oca i mater ne slušaju.| 64 Zmija i zemljedelac Zmija življaše u jednoj jami blizu kuće zemljedelca.

Naravoučenije Ovako biva malenoj deci kad oca i mater ne slušaju.| 64 Zmija i zemljedelac Zmija življaše u jednoj jami blizu kuće zemljedelca. Ovi, iz nekakva sujeverija, mnogokrat mogući, ne hoćaše je ubiti.

A zmija mu odgovori: „Sve je to zaludu, moj komšija! Dok god ti gledaš grob sina tvoga, a ja moj odsečen rep, pravi mir među na

| 65 Zmija i seljanin Zmiju u vreme zime polusmrznutu nađe seljanin, i iz nekakvog staropredanago sujeverija sažali o njoj, uneseje

” 97 Zmija i pila Zmija uđe noću ujednu kovačnicu, Tražeći tu što za jelo; nađe pilu i počne je lizati: okrvavi jezik, no

” 97 Zmija i pila Zmija uđe noću ujednu kovačnicu, Tražeći tu što za jelo; nađe pilu i počne je lizati: okrvavi jezik, no misleći da je ta krv

Naši, dakle, praroditelji, u svom prvom sostojaniju bezlobija, niti su zlobe ni lukavstva poznavali. Dođe, veli, zmija, i oblesti Evu, a ova sa svom neiskazanom svojom ljuboviju k mužu svomu, prelaštena budući, prepasti i njega.

I ovo je isto čemu nas Evangelije uči, govoreći: „Budite nezlobivi kako golubovi i mudri kao zmija!” Nije pravo da zli dobre varaju i da ih za budale drže. To nije nikakva dobrota da te vara svak ko hoće.

Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME

Izmilela iz Božije ruke, zmija na putu se uvija i grči, kao da pokušava da se pretvori u slovo! POSLE UŽASA Šta se to - od veka dublje i

Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

” — Malo postoja, dođe i Karađorđe sam, na doratu, sa njegovim seizom Simom. Isto i on kaže, ali je ljutit kao zmija, malo i govori.

Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

— Jes̓, drugi put idemo bosi. — Odgovaraše Radan tek onako — neka se govori koješta. — A ne bojite se zmija kad idete bosi? — Jok, ne bojimo se! Gospodin utom razvi jedan zamotač u torbi, pa reče, kao čudeći se: — Gle, gle!

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Htede se dići ali ga nešto privezalo za zemlju i neka grdna, hladna ručurda obvi mu se oko vrata, kao zmija, i stade ga stezati...

i tuge i lepote; pa kad čovek pogleda oko sebe, a njemu se neka seta svije oko srca, počne ga obuzimati stud kao da se zmija svija... Zavrzan razvezao razgovor: — Ja velim da svaki od nas treba da ima bar po deset žena!...

Dučić, Jovan - PESME

SUNČANE PESME POLjE Ječmena žuta polja zrela, Rečni se plićak zrači; Kupina sja sunčana, vrela, Tu zmija košulju svlači. Put prašljiv kud se mravâ vuče Za četom crna četa; Železnu žicu cvrčak suče, Najdužu ovog leta.

Okna se gase; i noć zija Jeziva. Kanda u te dobi — Na pragu stoji vesnik kobi, A zidovi su puni zmija. OMORINA Prepukla zemlja žedna vapi, Od Ilin-dana oganj prži; Korito rečno prazno zjapi, Jedva se list na grani

Sve mu mirne zvezde svetle kad se smrkne, I puno je sunca, kao čaša vina; Zmija na po puta zastane da crkne, Držeć mrtvi pogled put naših visina.

Lepi, silni, grozni! željan sam te i ja, Da baneš pod maskom druga ili gosta; Da takav, polu-bog, polovinu zmija, Vrebaš me kroz lišće i čekaš kraj mosta.

Vi živite u zemlji koja je sva na suncu, i gde zru svi plodovi, i gde su žene lepe, a obožavate Zmiju. Pune su zmija sve vaše trave, i vode, i zidovi vaših kuća, i one vas pojedoše. Božanstva su zla i svirepa.

Njeno telo se povija od ključeva krvi kao reka Ataris koja je puna zmija. Ali kad pod veče prođe ispod njenih vrtova neko purpurno jedro i začuje se neka tužna svirala — Ona zaplače nežno

ovoj grudi i suvoj podini, Gde raste samo trnje i stena rapava, Nema ni mrav da dođe u gladnoj godini, Ovde i ljuta zmija od gladi skapava.

Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

— Razgovor, k’o što vidim, k’o da malaksava. Doneše i vino i čiste čaše, i stadoše sipati. Gđa Sida je bila ljuta kao zmija, videći da joj je prevučena štrikla preko sviju njenih računa, i u toj srditoj svojoj nemoći bila je gotova da učini

Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE

kao kad neko na hirurškom stolu oseti, da je bez najdražih svojih udova. Kao zmija vijem se po čaršavu, podižem glavu, široko otvaram oči, ispružam se, grčim trzam, tražim uvek tvoj žarki, tvoj rajski

Zubi su mu cvokotali. Ali ona divna, pakosna i vitka zmija osta mirna, izazivačka: — Udri! Misliš li da je meni teško preći preko puta?

Afrika

Na ponekome je, (doslovce) i po nekoliko kila grigria (talismana). Grigri protiv zmija, noža, kuršuma, zlog pogleda, zle misli, reči, za dobar put, dobar lov, udar, i tako u beskraj.

Vuije Mi kaže: „Moja je žena ciknula; i kad sam utrčao, video sam kako se zmija odvija od noge naše devojčice. Uzeo sam štap i ubio je.

visoke i po četiri i po do pet metara, dekorativne kao gotske katedrale; oni što su najveća poslastica afričkih zmija. Boj izlazi pred kuću, i pre no što će leći peva okrenut mesecu.

šume, tamne, hladovite, tropske, koje su baš onakve kakve mi zamišljamo da su prašume, pune boja, ogromnih cvetova, zmija, zverskih pojila. Ima svoje potoke, svoje brzake, ima svoje spomenike.

Evo brzog šikanja velikih zečeva, pacova i zmija. Evo se opet, sa strane puta, u česti, pale i gase, kao lanterne, oči mačaka–pantera, antilopa, hijena, koje i ne

jelenske kože i bele čarape stavljene za posetu (inače u Boakeu ostale naročite teške cipele i kožne dokolenice protiv zmija i mrava u šumama) sasvim su crne. Moje ruke i lice takođe su garavi, žuti i zeleni od tog bila.

U našoj je takođe toliko prašine, mahovine, insekata, mrtvih zmija i ugaraka, da boj, pre no što razvije postelje i stolove, mora najpre da je očisti.

Na vratima su izrezani fetiši: krokodil, kornjača i zmija. Više fetiša je predstavljen lov na hijenu i ispod fetiša lov na hipopotame.

Kraj je prepun zmija, a šef je, samo veče ranije, sreo blizu jedan mladi par lavova. Sve to izgleda nestvarno i neopasno u ovoj prekrasnoj

Nov put od sedam kilometara navući će mi groznicu a na putu je ovih dana primećeno masa zmija–pljuvačica koje se sad pare, zbog čega su strašno razdražene.

Idem samo sa jednim starcem i nekim velikim deranom, njegovim sinom, obojicom iz Banfore. Oni su se zbog zmija osmelili da pođu tek kad sam im dobavio obuću. Nose dve lampe protiv oluje da bi osvetljavali put.

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Kurjuci su joj imali boju crnih zmija. Imala je lice belo, kao u Turkinje u haremu, a lepo, kao u bule. Mali nos, koji je štrčao ružičasto, mala usta, u

Ona mu, međutim, uze i ruku, nežno, pa poče da ga privlači bliže. A ruka joj je bila, u travi, hladna, kao zmija. Reče Isakoviču da joj Sunce svetli u oči, a ničto ne vidit sja!

bile sasvim gole, prema običaju tog vremena u Beču, a kosu je imala uzdignutu, tako da se Pavlu učini, klupče crnih zmija. U ruci je imala crnu lepezu.

Glava je klonula na desnu stranu, a iz usta mu ispade mlaz krvi. Tekla je po crnom veluru kaputa kao neka crvena zmija. Pavle je posmatrao mrtvog Garsulija, razrogačenim očima. Pomisli da je sad svemu kraj. I njemu, i njegovim bratencima.

To je, kaže, strašan čovek. Zmija! Pavle se onda, pred odlazak da vidi lazaret, bio rešio da upozna tog popa Mikaila.

Odaje su bile patosane daskama, ali je iz njih bila nikla trava. Isakoviču rekoše da ima i zmija, ali taj čudni narod, da ih potuku, ne da. Kaže: čuvarkuće su!

za trenut, ćutke, kraj hlebova, koje je, sa glave, bila spustila, na zemlju, tako da je otkrila, kao klupče crnih zmija, kosu. Kad Isakovič, kao pošašavio, ponovi, da je došao da joj to kaže, ona se sva promeni u licu.

Ona se, odmah, čim joj otac ode, osvrte na Pavla, kao zmija, i viknu: Zašto je došao? Ko ga je poslao? Otkud dolazi? Šta hoće?

Isakovič je odbaci od sebe i ona ostade, u Guldenpergu, kao što ostaje koža zmijska, kad zmija kožu menja. Otputovao je, navrat-nanos, iz Vijene, u nedelju, to jest ponedeonik, devetnaestog septemvrija, prema jednom

A kriju se meću šizmatike, kao zmija u travu. Isakovič je znao da je kroz Tokaj, tih godina, bilo prošlo nekoliko stotina serbskih oficira, i nekoliko

u neizvesnost, posle tolikih nesreća, brat neće, ni da vidi, brata, to je za Pavla, koji je bio ponosit, bila neka zmija u grudima, koja za srce ujeda, neka vatra u glavi, koja stvara mrak u očima. A nije Trifunu bio ništa kriv.

oko Kostjurina ukrutila, kao da su lutke od drveta, Kostjurin Pavlu okrete leđa, i potrča, sa tribine, kao da ga je zmija ujela.

Teodosije - ŽITIJA

U jednoj nižoj pešteri ispod stene svetoga velika zmija prebivaše. Međutim, zveri divlje po do lasku svetoga u miru s njime bejahu, i kao susedu mu nikakvo zlo ne pričinjavahu

sa onom pokvarenom zmijom dogovoriše, napregoše sve snage da ga mnogim napadima od stene i od peštere odagnaju. Zmija se ne usuđivaše da izađe pred oči prepodobnoga, nego u svojoj pešteri dan i noć neprestano jarosna šištaše, i šištanjem

I pošto im prepodobni ništa nije odgovarao, razdirni gnevom odlažahu. A zmija, kao što rekosmo, uvek jarosna šištaše i uznemiravaše prepodobnoga.

I ja bih sad s tobom mir da imam, ali nije dobro drugovanje sa tobom: Ustani, izađi, jer si mi na sablazan!“ A zmija, kada ču pretnju starčevu, još ljuće na njega šištanjem siktaše, i iz peštere ne ishođaše.

s plačem velikim reče: „Evo, Gospode, vidiš nevolju moju: iz onog mesta u koje me privede tvoja dobrota, iz njega me ova zmija lukava gnevom i šištanjem izgoni.

pouzdanjem I verom prepodobni naoružan, uze močugu svoju i sa stene ciđe, hoteći da se dohvati peštere u kojoj življaše zmija.

“ I kad se približiše ulazu u pešteru, dvostruki napad — anđela s mačem i starca s močugom — zmija ne podnese, nego sa vrha peštere niz provaliju pobeže i neznano kud u begu bežeći otide.

Vide li slavu Boga našega? Gle, molbu tvoju Bog preko mene ispuni, i pokvarena i lukava zmija više nikada neće doći. Pazi na sebe i jačaj u Gospodu, jer ćeš mnoge napade morati da podneseš od besova koji ti ovde

A sveti, preteći im, govoraše: „Telesna zver i klevret vaš, pokvarena i veštastvena zmija, imenom Gospoda Boga mojega Isusa Hrista odavde bi prognana, pa ću se i o vašim maštarijama uz pomoć i imenom njegovim

Popa, Vasko - NEPOČIN-POLJE

njima ko da srca nema Naljutili se na belutak Razbili ga u travi Ugledali mu srce zbunjeni Otvorili srce belutka U srcu zmija Zaspalo klupče bez snova Probudili su zmiju Zmija je uvis šiknula Pobegli su daleko Gledali su izdaleka Zmija se oko

ga u travi Ugledali mu srce zbunjeni Otvorili srce belutka U srcu zmija Zaspalo klupče bez snova Probudili su zmiju Zmija je uvis šiknula Pobegli su daleko Gledali su izdaleka Zmija se oko vidika obvila Ko jaje ga progutala Vratili se na

srcu zmija Zaspalo klupče bez snova Probudili su zmiju Zmija je uvis šiknula Pobegli su daleko Gledali su izdaleka Zmija se oko vidika obvila Ko jaje ga progutala Vratili se na mesto igre Nigde zmije ni trave ni parčadi belutka Nigde

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

i sama sredstva i postupci ljubavne magije nose htonska, demonska obeležja: delovi nečistih životinja (slepi miš, žaba, zmija, mravi, krtica), smrtna sveća, zemlja s groba, mrtvački prsten, smeće, olovo itd.

Na taj dan su stanovnici Ormana, zapravo nerotkinje i muževi bez dece, dolazili da traže pomoć od zmija koje su se u to vreme pojavljivale iz brega Zmijarnik.

Negde, opet, misle da će u tom slučaju dete biti „večito hladno kao zmija“. U boljevačkom srezu veruju: ako zmija pređe put trudnici, da će joj dete koje rodi brzo umreti.

Negde, opet, misle da će u tom slučaju dete biti „večito hladno kao zmija“. U boljevačkom srezu veruju: ako zmija pređe put trudnici, da će joj dete koje rodi brzo umreti.

A ako gleda kada ubijaju zmiju, onda će joj dete „plaziti jezik kao zmija“.⁴⁵ Za trudnicu je čak opasno i da jede hranu koja je došla u dodir sa zmijom (koju je zmija ugrizla) jer će dete

⁴⁵ Za trudnicu je čak opasno i da jede hranu koja je došla u dodir sa zmijom (koju je zmija ugrizla) jer će dete imati rane na telu (zmijojedine).

) Ovaj neobičan skup životinja koje trudnica mora da izbegava, a koji sačinjavaju: zmija, mačka, vuk, zec, jastreb, crv, pas, mečka itd.

Maksimović, Desanka - TRAŽIM POMILOVANJE

Za zavidnike koji pisnu kao zmija u procepu iziđe li čija smelost na videlo, reknu li ljudi koju reč lepu za nečije delo.

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

XI 1972. 78 ĐAVOLjI KURŠUM 80 KLIS 83 POTOP ZADOVOLjSTVA 85 ZMIJA 87 CRNA TAČKA 90 NAJBOLjE GODINE 94 ZAVODNIK 95 MADAM BOVARI SA »TAŠA« 98 PROVINCIJALKA 101 NAJBOLjE

Ona je večni svedok nesreće popaljenih polja, pokolja i leleka; ravnodušna susetka najotrovnijih zmija u Evropi, a ono spadalo, onaj Grk koji je umeo svašta da dokazuje, najzad ima pravo što se tiče prestizanja, pa mi se

Pitam se kako im samo ne dosadi toliki vek? ZMIJA Pričaju da je taj profesor bio pametan i učen čovek, i da svoje studente nije vodio u velike evropske gradove u

Kažu da je baš tu, na tom mestu gde je kamenje bilo veoma sitno, a čudnog oblika, profesora ujela zmija! Niko nije video kako se to dogodilo: čuli su samo da je profesor kao uzdahnuo — pogledaše tad njegovu ruku i videše

se povrati boja, i još kažu da su videli kako je ustao iz mrtvih isti onakav kakav je bio pre nego što ga je ujela zmija, a starac je i dalje sedeo i gledao nekud prema onim ljubičastim brdima u daljini.

u snu, a možda to i nije bio san, kazao je, onoga dana kada je ležao na jednom kamenom zidu, a njegovog psa ujela zmija.

Video je tad, pričao je, kako se njegov pas bori sa tom zmijom i kako pokušava da je uhvati s repa, i video je kako ga zmija sikćući ujeda, i čim bi ga ujela, pas je cvileći odlazio do tog zida na kome je čovek spavao, zubima je čupao travke

A mi — stalno na putu, sve po hotelima. Mogli smo za te pare kuću da podignemo!« A posle, kad odu, ona zmija će, naravno, prva reći: »Odakle im samo pare za onoliku kuću! Sigurno ne od plate! Naravno da nije od plate.

Popović, Jovan Sterija - RODOLJUPCI

To je lepše nego Smrdić; a gospodin Šerbulić... ne znam otkud dolazi. SMRDIĆ: Šerb znači vlaški zmija. ŽUTILOV: Dakle, Kiđoji. ŠERBULIĆ (Smrdiću): Ja da znam da jednu kaplju krvi vlaške imam — i tu bi pustio da isteče.

ZELENIĆKA: Nećače, nećače, zar sam dočekala da me zmija iz ruže narodnosti ujede, da mi sunce potavni onda kad sam mislila da najlepše svetli?

Milićević, Vuk - Bespuće

A živa svježa pruga Une ispresavijala se kao sjajna zmija preko polja, izgubljena pokatkad između brežuljaka, zaustavljana mlinovima, rušeći se šumnim i zapjenušanim slapovima koji

Radičević, Branko - PESME

Jako dalje, jako meni bliže, Jednom, brate, baš do stuba stiže, Ta do stuba, de sakriven bija, Ao oco, ujela te zmija, Već pomisli e jadan poginu, Ni se mako, niti tužan dinu, Ta od one goleme straote Mal' mi duša na nos se ne ote,

Je l' to vreme što je posustalo, Što s' ne miče, što l' se skoturalo Kao zmija na mojim prsima? Al' je ladno, uh al' mi je zima! Kad koračim, je l' ovo zemljica Što l' šoboće kô kakva grobnica?

I u dva jošte umiljata svoda Nad ovima se tade on savija; Tavnina jošte zatim od zaoda Zače se viti kano kaka zmija, Od više svoda dole ti se prosu I lepu divnu činila je kosu. 50.

Al' misâ jedna iz druge s' izvija, Kraj srca s' viju kao klupče zmija, On usne grize a trepće sve češće, Iz oka plamen sve sjaje žešće.

43. Al opeta eto zmija Sastavi se i ožive, Naže k nama, šiče, zija, Da proguta tiće sive. Knićanine, amo sada, Ne daj guji da zavlada!

Ma što šiknu ispred nogu? Pogledaše, obamreše, Jer pred njima zmija beše, Zmija jedna duga, ljuta! Pogleda ih dva-tri puta, Tad se pruži, pa šičući, Ode svojoj ladnoj kući, Tamo,

Ma što šiknu ispred nogu? Pogledaše, obamreše, Jer pred njima zmija beše, Zmija jedna duga, ljuta! Pogleda ih dva-tri puta, Tad se pruži, pa šičući, Ode svojoj ladnoj kući, Tamo, deno stena puče,

A sutradan nigde ništa; Treći — srce im se stišta. Skupiše se veće zbori, I reč mučna zažubori: Ona zmija — pomoz', Bože! Ko protivo tebe može! Svak udara krsta na se, Da i Višnji od zla spase.

Ko protivo tebe može! Svak udara krsta na se, Da i Višnji od zla spase. Ona zmija, no ma kako, Nje već nigde i nikako; Ona grdne, grdne jade Na srdašcu svom imade.

Ona zmija, no ma kako, Nje već nigde i nikako; Ona grdne, grdne jade Na srdašcu svom imade. Kao zmija prebijena, Od kamena do kamena Vila se je za njim, vila, Dok s' na srce ne savila Njemu, što joj skrivi jako, Što

Ma to j' skoro nikoliko; Otkidoše zmiji glavu, S njom uzeše svetu stravu; Rep se miče i previja, Ma rep jošte nije zmija.

sukobio, Svaki grdnu reč je govorio, Svak veljaše za mojega Rada Da je Cveta gizdava mu mlada; I ta rečca kao ljuta zmija Oko srca meni se savija. Pa ajd' napred, po dola, po gora, I stigasmo Radu blizu dvora.

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

ČUDESNA SPRAVA Moj djed Rade plašio se ne samo raznih životinja (zmija, daždevnjaka i riba) nego je zazirao i od mnogih sprava i mašina: od pušaka, termometara, vaser-vage i tako dalje.

— graknu mitraljezac. — A opet si spreman da digneš njihove orahe, a? — Spreman u svako doba. Taman da zmija na njima leži, ja ću rukom u torbu. — Kako to? — zabezeknu se čiča, više radoznao nego ljut. — Kako, pitaš?

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

Snaga joj se krši i vije kao zmija. Samo joj oči raširene, čudne, tamne, a opet tako svetle... Pesma i svirka sa svadbe sve jače.

Kostić, Laza - PESME

A poljubac se svija sve jedan do drugog, rumena, zračna zmija života rumenog. Na usti' mojih leži, na svojoj pećini, sunča se na sunašcu, tvog oka vrućini.

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

VJERA TVRDA U JAČEGA 198 LISICA I KOKOŠKE 199 KAKVE SU DLAKE ONAKVE SU I ĆUDI 200 ZEC I ŽABA KORNjAČA 201 ČOEK I ZMIJA 202 GROZNICA I PAUK 203 MEĐED, SVINjA I LISICA 204 JARAC ŽIVODERAC 206 VUK I KOZA 209 ZEC I LISICA 210 NEVJERA

U isto vrijeme smotri da ide jedna velika zmija niz duvar, tako se pružila da joj je glava više glave đevojčine bila blizu, pa se izdigne i ujedanput đevojku u čelo

U isto vrijeme dođoše i sluge iz dvora carskoga i jave caru kako je šćela zmija da njegovu ćerku ujede. Kako to car čuje, odmah otide u dvor pa upravo u onu sobu svojoj šćeri, kad tamo, vidi zmiju

Na taj glas otide on u šumu da vidi šta je. Kad tamo, ali se zapožarilo, pa u požaru zmija pišti. Kad čoban to vidi, stane da gleda šta će zmija raditi, jer se oko nje sa sviju strana bilo zapožarilo i požar se

Kad tamo, ali se zapožarilo, pa u požaru zmija pišti. Kad čoban to vidi, stane da gleda šta će zmija raditi, jer se oko nje sa sviju strana bilo zapožarilo i požar se jednako k njoj primicao.

Onda zmija poviče iz požara: — Čobane, zaboga, izbavi me iz ove vatre! Onda joj pruži svoj štap preko vatre, a ona po štapu iziđ

Kad čoban to vidi, nađe se u čudu, pa reče zmiji: — Šta je to, u zao čas! Ja tebe izbavih, a sebe pogubih. Zmija mu ,odgovori: — Ne boj se ništa, nego me nosi kući mome ocu. Moj je otac zmijinji car.

Moj je otac zmijinji car. Onda joj se čoban stane moliti i izgovarati da ne može ostaviti svojih ovaca, a zmija mu reče: — Ne brini se nimalo za ovce; ovcama neće biti ništa; samo hajde što brže.

Onda čoban pođe sa zmijom kroz šumu i najposle dođe na jednu kapiju koja je bila od samih zmija. Kad dođe tu, zmija na vratu čobanovu zvizne, a zmije se sve odmah raspletu.

Onda čoban pođe sa zmijom kroz šumu i najposle dođe na jednu kapiju koja je bila od samih zmija. Kad dođe tu, zmija na vratu čobanovu zvizne, a zmije se sve odmah raspletu.

Kad dođe tu, zmija na vratu čobanovu zvizne, a zmije se sve odmah raspletu. Onda zmija reče čobanu: — Kad dođemo u dvor k mome ocu, on će tebi davati šta god zaišteš: srebra, zlata i kamenja dragoga, ali

leže mlade, ali čim joj mladi odrastu da bi već mogli izletjeti i ostaviti gnijezdo, iziće ti iz jezera strašna jedna zmija šestokrilka, pa ujedanput, kada orletica ode tičićima po hranu, ispne se na jablan, i pojede sve tičiće.

Popović, Jovan Sterija - IZABRANE KOMEDIJE

NIKOLA: E, kume, pa to će ona većma planuti. KUM: To se zna! Baba cikne kao zmija, ali on se čini nevešt. Koliko god puta uđe u sobu, ništa drugo, nego po kojiput (opet preti prstom), pa onda (šeša se

STANIJA: Viri jakako, a neće da strelja čoveka u oči ka neka zmija. 10. VELIMIR, s bradom i u uniformi; PREĐAŠNjE LjUBA: Evo i Velimira. — Gle, dođe majka.

Popović, Jovan Sterija - ZLA ŽENA

STEVAN: Vidiš kako ne znaš šta govoriš! More, kako ćeš da je ukročaš kad cići po kući kao zmija; gdi koga vidi, tu udari.

Sam je pakao morao moga nesrećnog muža naučiti da me tebi u ruke preda. Ali će ga skupo ova šala stati. Mučiću ga kao zmija, dok mu život ne isisam. SRETA (izvadi staklo s rakijom): Dobro, dobro. (Napije se.) Samo ti meni mlogo govori.

Lalić, Ivan V. - PISMO

trenut na dnu ogledala; Okom bez boje i bez zene Budućnost me je pogledala, Nemušto, mudro i bez strasti, Ko kućna zmija pod dovratkom; Ma da je sve u njenoj vlasti Još uvek bol je za povratkom Na sredokraću, ravnotežu, U stanje mirovanja

Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE

Hoću da kažem, bilo je suviše lepo da bi dugo trajalo. Kladila bih se u šta god oćete da je ta zmija donela nesreću! Ona i niko drugi! Evo kako je bilo: Tog dana sam, kao i obično, šetala psetera po Topčideru.

— rekoh. — Oprostite što sam indiskretan, ali kažite mi, molim vas, je li možda za vašim stolom maločas bila jedna zmija? — Zmija? — zaprepastih se ja. — Kakva zmija? Da ste ga samo videli kako je ubio tutanj iz „Tri grozda“.

— Oprostite što sam indiskretan, ali kažite mi, molim vas, je li možda za vašim stolom maločas bila jedna zmija? — Zmija? — zaprepastih se ja. — Kakva zmija? Da ste ga samo videli kako je ubio tutanj iz „Tri grozda“.

— Zmija? — zaprepastih se ja. — Kakva zmija? Da ste ga samo videli kako je ubio tutanj iz „Tri grozda“. Gotovo mi ga je bilo žao, onako prestravljenog, na časnu reč!

Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU

Peva duša povrh drače. Zveče, zveče beočuzi. Zrak se kruni sa pšenice u olovne prepelice. Ivan-cvetom zmija puzi.

Otpala je ploča s klina. Mrzne u snu detelina. Perunika krunu svila u predvorju ništavila. Leži zmija ispod snopa. Otklopljena zjapi strofa. (Drugi prede, treći mota tanku žicu od života.

Izmoli se, stjavice: žiži žižac s viljuške; ispod pjaga zemja se smije žutim zjèvčićem; muze zmija kjavice pun mijeka čanak je. - Suvim kašljem kreja se sa cjepala zakašlje. Kapne mjesec katranom.

Olistala bunikom krene kuća ỳ šumu. A U NULI AZ To što lije - to je lirska zlob. Zmija glavu skolutne pod rep i trzajem zaleluja zob. Šumsko sunce ublažuje kob.

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

I vuk, i medo, pa čak i — ovca, poznaju ježa, slavnoga lovca. Jastreb ga štuje, vuk mu se sklanja, zmija ga šarka po svu noć sanja. Pred njim, dan hoda, širi se strava, njegovim tragom putuje slava.

Petrović, Rastko - LJUDI GOVORE

— Šta se dogodilo? — Našao daždevnjaka, pa misli da je zmija. — Razume se da je zmija, — kaže ribar. — Zmija sa nogama! Sutra ćeš naći i ribu koja ima noge.

— Šta se dogodilo? — Našao daždevnjaka, pa misli da je zmija. — Razume se da je zmija, — kaže ribar. — Zmija sa nogama! Sutra ćeš naći i ribu koja ima noge. — Kažem ti da je zmija.

— Šta se dogodilo? — Našao daždevnjaka, pa misli da je zmija. — Razume se da je zmija, — kaže ribar. — Zmija sa nogama! Sutra ćeš naći i ribu koja ima noge. — Kažem ti da je zmija. — Gledaj kako se uhvatila za štap.

— Razume se da je zmija, — kaže ribar. — Zmija sa nogama! Sutra ćeš naći i ribu koja ima noge. — Kažem ti da je zmija. — Gledaj kako se uhvatila za štap.

Ilić, Vojislav J. - DEČJA ZBIRKA PESAMA

Tu gnjezdo jeina vije, I zmija odvratno mili i gušter po travnom podu. VII NA NOVU GODINU Lete dani i godine, Večitosti to je hod — U svečanom

Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka

Mi poljem širimo ruke nauznak legli, potoci teku niza strane ko duge sahrane. S večeri prilazi povorka zmija da se bratimi, u ruci sjajni pehari otrova puni, bežimo s ove belege zle crna braćo!

za put, pozdravi se s drvenim rukama svetaca ogrezlim u krv i mleko, gledaj u svodovima džamija drhtanje belih zmija, podesi svoje vreme po kućnim satovima večnosti, sagni se pod ponoćnim zvonjavama bistrim i teškim kao da ti

Na jednom mestu pomislih: ovde će me sigurno zmija ujesti. I na tom mestu u polutami žbuna, po zvuku zvonkom, nađoh izvor vode koja se razliva po zemlji, i tek pošto se

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Mitraljez umuče... Možda se samo pritajio dok ne promeni mesto. Zmija se ne plaši trnja, već je treba tući u glavu. U čelične cevi uleteše žute razorne granate.

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

Polako samo... tiho kao senka... Rasklanjaj rukom pera kukuruzna, da ne šušte, pa hajde napred oprezno lagano.. kao zmija kroz čestu... Eno kruške... Hm, treba obići sa druge strane, otkud je kukuruz do same kruške, a odovud je poljana....

Da li je to istina, Bože, da li je ne varaju oči i sluh?!... Polako još napred, vuci se kao zmija među burumcima i zelenim perjem kukuruznim... još, još... Dalje se ne sme, već su tu pred njom...

Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME

“ Sedeli su u gorici, Dok se jasno sunce rodi. Pišti Rada kako zmija: “Jao, lele, men’ do Boga, Kako li ću majci ići?

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

Pred njima zinula provalija, obrasla gorom i šibljem, pa huji i šušti, a na dnu nje vijuga se, kao zmija, međ' sumornim stenjem i žubori planinska rečica, te kazuje putnicima, da ova čeljust nije mrtva, da ima života...

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

STONOGE 121 BALADA O PČELI LENjIVICI 123 GDE SPAVA VRABAC 127 ORAO I ZMIJA 128 PSI I PROGRES 130 STRADANjE ŽIVOTINjA 132 KRAVLjA LjUBAV 134 NAJVAŽNIJI PUT ISTORIJE 136 MOJA BOTANIČKA

Na toj motki, mačke se ne bojeći, Prespavljuje vrabac (a on spava stojeći). ORAO I ZMIJA Orao, sa zmijom u kljunu, Ispod oblaka pljunu, I uzicu živu, vijugavu Baci u zelenu Dubravu.

” I naglo, u kovitlac, Spusti se kao hitac Na padinu travnog predela (A zmija je, nad njim, lebdela.) Skačući po travi, sve kao Da pleše, on ju je čekao, Dok mu, nasred livade, Ponovo u kljun

Monahinja Jefimija - KNJIŽEVNI RADOVI

i va vaseh blagih vazveselil jesi varučenije ti hristijani i mužastavnim srcem i želanijem blagočastija izašal jesi na zmija i sapostat božastavnih crkav, rasudiv nesatrpimo biti srcu tvojemu zreti hristijani otačastvija ti obladajemim biti

Temže i dve želajeme polučil jesi: i zmija ubil jesi i mučenija venac vasprijel jesi ot Boga. I ninja ne va zabvenije postavi vazljubljenaja ti čeda ihže sirih

Rakić, Milan - PESME

O, ko zmija luta košuljicu svoju, Ostaviti bedu, nesreću i zlobu, I udarce biča stečene u znoju, I svemoćnu podlost i opštu gnusobu.

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

“1 Da im se ime ne bi spomenulo, kazuje se „nečastivi“ za đavo, „vran“ za vrag, „dugačka“ i „nespomenica“ za zmija, „okamenjak“ za vuk, „poganac“ za miš, „kamenica“ za vešticu, „djed“ za mesec itd.

Tako me ne proždrla pučina morska! Tako me ne razgubao tvoj hljeb! Tako me ne takla ljuta zmija usred oka! Tako me oružje ne izdalo kad je najveća potreba! Tako me prije sjutra u mrtve oči ne ljubili!

Tako pepeo ne sijao mjesto sjemena drugoga! Tako se nebo nada me ne prolilo! Tako se ne vukao potrbušice kao zmija ljutica! Tako se ne zgrčio kao kljuvko u rešeto! Tako se ne savio kao srp! Tako se po rđi ne poznavao!

Vrvi vojska kao čele iz ulišta. Vredan kao pčela. Vrti se kao leptirica oko sveće. Vuče se kao prebijena zmija. Gladi se kao mačka. Gleda kao mače u tiče. Gledi ko zmiče iz trave. Gospodski ide kao patka po duboku viru.

Umiljava se kô mačka. Uškiljio očima kao lisica na kokoš. Hukće kao jejina. Cepti kao riba na prosulji. Ciči kao zmija u procepu. Crn kao gavran. Šaren kao detlić. Šepuri se kao ćuran. Širi se kao paun. Šiče kao gusak.

Da ga čovek privije na ranu, izlečio bi je. Da ga udeneš u iglu, — tako je tanak. Da zmija okusi od njega, otrovala bi se. Da imaš dvije glave ne bi ga prevario. Da može popio bi ga u kapljici vode.

— Od loše njive — čanak sočiva. — Zla rabota gora plaća. — Ko se psa ne odbrani, ne umoli ga. — Zmija, kad ne može da ujede, repom ošine. — Ko svakog sluša zlo čini, a ko nikog još gore.

— Za kućom nekakvoga čovjeka, koji je imao jednoga sina, dijete od nekoliko godina, bila pod kamenom u rupi zmija, koja je često izlazila, te se pred rupom svojom sunčala.

čovjeka uzme sjekiru, te zmiji, koja se bila kao udomaćila i nije se od njega ni bojala, pred rupom odsiječe reč; a zmija se rasrdi te njega ujede i zada mu smrt, pa uteče u svoju rupu i prestane više izlaziti na sunce.

A zmija mu odgovori iz rupe: „Možemo se pomiriti, ali dok ja gledam moj rep, a ti tvoga sina grob, dotle pravog prijateljstva me

Tako se pripovijeda da je nekakav car imao kćer za koju mu nekakav gatar ili prorok kaže da će je ujesti zmija i da će joj od toga biti smrt.

Car čuvši to načini kćeri svojoj dvor od stakla u koji se ni mrav nije mogao uvući a kamoli zmija, i iz njega je nikud nije puštao napolje. Kad carevoj kćeri dođe suđen dan, ona zdrava čitava zaište grožđa da jede.

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

47 5. STOJŠA I MLADEN. 52 6. ĐAVO I NjEGOV ŠEGRT. 56 7. PRAVA SE MUKA NE DA SAKRITI. 58 8. AŽDAJA I CAREV SIN. 60 9. ZMIJA MLADOŽENjA. 63 10. OPET ZMIJA MLADOŽENjA. 65 11. KOME BOG POMAŽE, NIKO MU NAUDITI NE MOŽE. 68 12. ZLATORUNI OVAN. 71 13.

ĐAVO I NjEGOV ŠEGRT. 56 7. PRAVA SE MUKA NE DA SAKRITI. 58 8. AŽDAJA I CAREV SIN. 60 9. ZMIJA MLADOŽENjA. 63 10. OPET ZMIJA MLADOŽENjA. 65 11. KOME BOG POMAŽE, NIKO MU NAUDITI NE MOŽE. 68 12. ZLATORUNI OVAN. 71 13. USUD. 74 14.

Bjela bjelu ćera preko b'jela polja: daj mi, bjelo! b'jela ljeba ispod b'jela skuta. 7. Božje sazdanje, ljucko stvorenje, zmija osedlana. 8. Vipoje poji, na koplju stoji, da nije vipoja, ne bi bilo nikoga. 9. Vićak visi, vićka zja, vićak viju!

52. Popovi. 53. Lula i čibuk. 54. Puška. 55. Kad čovek ide u vodenicu. 56. Gljiva. 57. Ogledalo. 58. Zmija. 59. Sito. 60. Đetao i crv; tičje gnijezdo i zmija. 61. Prsten na prstu. 62. Đetao i crv; tičje gnijezdo i zmija.

55. Kad čovek ide u vodenicu. 56. Gljiva. 57. Ogledalo. 58. Zmija. 59. Sito. 60. Đetao i crv; tičje gnijezdo i zmija. 61. Prsten na prstu. 62. Đetao i crv; tičje gnijezdo i zmija. 63. Čele. 64. Češalj i uš. 65. Jaje. 66.

Zmija. 59. Sito. 60. Đetao i crv; tičje gnijezdo i zmija. 61. Prsten na prstu. 62. Đetao i crv; tičje gnijezdo i zmija. 63. Čele. 64. Češalj i uš. 65. Jaje. 66. Kosa na glavi. 67. Brada, usta, nos, oči, kosa i češalj. 68. Krevet.

(Kako su radile onako su i prošle) poslala mi je gospođica Milica Stojadinovića iz Vrdnika; 9. (Zmija mladoženja,) i 10. (Opet zmija mladoženja) poslao mi je Zemunski učitelj G.

(Zmija mladoženja,) i 10. (Opet zmija mladoženja) poslao mi je Zemunski učitelj G. Dimitrije Čobić; kao što je ova poslednja, ovaku mi je od prilike poslala i

Na taj glas otide on u šumu da vidi šta je. Kad tamo, ali se zapožarilo pa u požaru zmija pišti. Kad čoban to vidi, stane da gleda šta će zmija raditi, jer se oko nje sa sviju strana bilo zapožarilo, i požar

Kad tamo, ali se zapožarilo pa u požaru zmija pišti. Kad čoban to vidi, stane da gleda šta će zmija raditi, jer se oko nje sa sviju strana bilo zapožarilo, i požar se jednako k njoj primicao.

Onda zmija poviče iz požara: „Čobane, za Boga, izbavi me iz ove vatre!” Onda joj čoban pruži svoj štap preko vatre, a ona po štapu

Kad čoban to vidi, nađe se u čudu, pa reče zmiji: „Šta je to u zao čas! ja tebe izbavih a sebe pogubih.” Zmija mu odgovori: „Ne boj se ništa, nego me nosi kući mome ocu. Moj je otac zmijinji car.

Sveti Sava - SABRANA DELA

Napastima različitim zmija neprijateljska podigla se na stado tvoje, ali nju, oče, oružjem krsta i molitvom svojom umrtvi, i Mir Od Boga otačastvu

Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA

Dva ili tri korakljaja izmaknem se i tada poznam da ono na vrhu nakrivljeno, to je zla zmija okrenula bila glavu k meni, čekajući me da bliže dođem.

— proklet arenda — zakup, najam arhimandrit — prvi sveštenik u manastiru arhitekton — neimar, zidar aspida — zmija Astreja — grčka boginja pravde blagovoljenje — prijateljsko raspoloženje blagovon — mirisan blagovosprijatije — doček

Raičković, Stevan - KAMENA USPAVANKA

Niz tebe sav krvari Medved sa vencem od inja I slepe slonovi stari. Prepun si zmija, majmuna. Dok negde u dnu tek tinja U setnom snu zlatna kuna. NITI Jednom nas tu, gde nas ima, Neće biti.

Ćosić, Dobrica - KORENI

PRVA 5 GLAVA DRUGA 47 GLAVA TREĆA 106 GLAVA ČETVRTA 152 KORENI Za mnom su gorele šume i put. Zmija nisam da i rep u zemlju uvučem. Zubi su mi se klatili, ali sam na kurjaka ličio.

Nožem će me iskasapiti. Svalio se na jastuk i zgrčio kao sasušena mahunica. Kuća mu je postala zverinjak. Milunka je zmija. Izbaciće je napolje. Odmah. Još dok ne svane. Sunce daje ne zatekne u njegovoj kući.

Sunce daje ne zatekne u njegovoj kući. Klonulost, jača od žele, sprečavala ga da ustane i najuri taštu iz kuće. A ta zmija sada spava. Mirno. Moje jede, moje pije, pod mojim krovom se greje, a oglavi mi radi. I Aćim sada hrče.

po licu, mlado lišće mu mili po čelu, jer je noć, pa je i lišće crno, iako se ne vidi, crno je, a vetar lako, kao zmija po livadskoj travi, luta jabučarom. I on luta jabučarom. Nebu su teški oblaci, a njemu je tesno pod njim.

Zato nije hteo onda u livadi, kad su plastili seno. Da vidiš šta je muško. Imaš da se vučeš na trbuhu kao zmija pa da zaslužiš to što ti treba. Prinese sviralu ustima, pisnu kratko i vrati je na kolena.

toliko mršava i ružna, i samo je to osećao, i kao da je nije žalio u tim trenucima dok se, kao uspravljena i oljuštena zmija, grčila uz čađav zid pored razapete teleće kože, iskrzane na krajevima, sa stisnutim pesnicama nalik na teleće papke.

Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE

Kao da je neka sreća biti lav! Pustinja je usijana, puna trnja, puna zmija, a možda i nad lavom postoji lav? Plačka je mučila glad, mučila vrelina, mučila žeđ.

Kad bi bar bio zvezda! Zvezdama niko ništa ne može. Blistave su, daleke, večne, a njega do zore može ujesti zmija, odneti vetar, zatrpati pustinjski pesak. »Možda još i pre zore?

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

O! k'o zmija luta košuljicu svoju, Ostaviti bedu, nesreću, i zlobu, I udarce biča stečene u znoju, I svemoćnu podlost, i opštu gnusob

Popa, Vasko - KORA

to je to nepozvano Strano prisustvo evo ga Jeza je na pučini čaja u šolji Rđa što se hvata Na rubovima našega smeha Zmija sklupčana u dnu ogledala Da li ću moći da te sklonim Iz tvoga lica u moje Evo ga treća je senka U našoj izmišljenoj

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

isečka ostentativno izvijuru kruto uštirkane čipke, sa dugim, fino raščlanjenim, zlatnim lancem koji se, kao kakva zmija, obavio oko njegova vrata, a njegova dva kraja, pridržavana pokretnom sponom jedan pored drugog, spuštajući se preko

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

Ne, nego za sebe samog! I veliki suncokreti okrenuti su ovamo, biće tako fino; puno je vode i zmija i skorpija i crvi, i tri raspala leša tvoje dece koju si mučio.

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

A gdje prestaje sujeta, počinje šutnja. Kontradikcija. Circulus vitiosus. Eto je, i tu, u još jednom smislu, simbolička zmija koja sama sebe ujeda za rep možda najbolja grafička figuracija začaranog kruga umjetnosti. Pomučasmo malo.

Splet uzanih, vijugavih stazica razbježavao se pred njim na sve strane, poput klupka zatečenih zmija. Koliko staza tu ima! Šire se kao lepeza! Kao delta! Pazi! to su mogućnosti! Delta mogućnosti!

Uskoro će biti obljetnica Majine smrti. Stari znanac, porodična bolest! Pitoma zmija pokućarka. Ljupka, skladna bolest. Gotovo osoba iz porodice.

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

— Eno i zabrana!... Kako se tamni!... — A vrbe pored reke... izvile se tamo i amo kao zmija. — Sad ne marim da umrem. — More, živećemo, Stale!...

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

PRSTEN 19 ZLATNA JABUKA I DEVET PAUNICA 28 ČARDAK NI NA NEBU NI NA ZEMLjI 38 AŽDAJA I CAREV SIN 40 ALA 46 ZMIJA MLADOŽENjA 49 BAŠ-ČELIK 54 STARAC PREVARIO DIVOVE 70 OČEV TRS 73 TRI JEGULjE 82 ZLATORUNI OVAN 85 CAREV ZET I KRILATA

215 ČOEK I ZMIJA 216 ZEČEVI NIJESU NAJSTRAŠIVIJI 217 ZEC I ŽABA KORNjAČA 218 PAS HTIO GRADITI KUĆU, PA NE HTIO 219 ZVALI MAGARCA NA

Na taj glas otide on u šumu da vidi šta je. Kad tamo, ali se zapožarilo, pa u požaru zmija pišti. Kad čoban to vidi, stane da gleda šta će zmija raditi, jer se oko nje sa sviju strana bilo zapožarilo, a požar

Kad tamo, ali se zapožarilo, pa u požaru zmija pišti. Kad čoban to vidi, stane da gleda šta će zmija raditi, jer se oko nje sa sviju strana bilo zapožarilo, a požar se jednako k njoj primicao.

Onda zmija poviče iz požara: — Čobane, zaboga, izbavi me iz ove vatre! Onda joj čoban pruži svoj štap preko vatre, a ona po štap

Kad čoban to vidi, nađe se u čudu, pa reče zmiji: — Šta je to, u zao čas! Ja tebe izbavih, a sebe pogubih. Zmija mu odgovori: — Ne boj se ništa, nego me nosi kući mome ocu. Moj je otac zmijinji car.

Moj je otac zmijinji car. Onda joj se čoban stane moliti i izgovarati da ne može ostaviti svojih ovaca, a zmija mu reče: — Ne brini se nimalo za ovce; ovcama neće biti ništa; samo hajde što brže.

Onda čoban pođe sa zmijom kroz šumu i najposle dođe na jednu kapiju koja je bila od samih zmija. Kad dođu tu, zmija na vratu čobanovu zvizne, a zmije se sve odmah raspletu.

Onda čoban pođe sa zmijom kroz šumu i najposle dođe na jednu kapiju koja je bila od samih zmija. Kad dođu tu, zmija na vratu čobanovu zvizne, a zmije se sve odmah raspletu.

Kad dođu tu, zmija na vratu čobanovu zvizne, a zmije se sve odmah raspletu. Onda zmija reče čobanu: — Kad dođemo u dvor k mome ocu, on će tebi davati šta god zaišteš: srebra, zlata i kamenja dragog, ali ti

Kada mali pođe, a zmija, carska kći, pođe za njim. — Kuda ćeš ti? — upita otac. — Kako kuda? Idem sa pobratimom glavom po svijetu, kada ga ti

Caru bi žao kćeri, kan̓ ti kad mu je jedna, pa povrati mladića i dade mu tražen prsten. Tada ga zmija posestrima isprati do onoga mjesta gdje su se prvi put sastali, pa će mu: — Kad god ti što ustreba, prinesi prsten k

Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI

Ne ti je soko na ruku. No ti je prsten na ruku. Ne daj me, stara, ne daj me! Pade mi zmija na noge. – Ne boj se, dušo, ne boj se! Ne ti je zmija na nogam, No ti su žute papuče.

Ne daj me, stara, ne daj me! Pade mi zmija na noge. – Ne boj se, dušo, ne boj se! Ne ti je zmija na nogam, No ti su žute papuče.

Nušić, Branislav - GOSPOĐA MINISTARKA

VASA: Ono jest... znam kako ti je! ŽIVKA: A znaš li ti, Vaso, šta ja mislim, koja me je zmija ujela? VASA: Ne znam. ŽIVKA: Niko drugi nego gospa Nata. Ruku bih u vatru met'la, ako to nije njeno maslo.

Popović, Jovan Sterija - POKONDIRENA TIKVA

Sa svake, kukavac, strane stradati moram. EVICA: Čekaj malo, Vaso. VASILIJE: Idi, ti si otrov, ti si zmija pred mojim očima. EVICA: Ta čekaj, kad ti kažem. Kaži mi šta je to reškonta, jede li se? Kako izgleda, da vidim.

Miljković, Branko - PESME

kržljavim čuti nećemo III Krv otkucava korake i smrt i jedne večeri posle života krv prestane da bude ptica postane zmija u travi pa svunoć deca plaču mrtvi su na levoj strani uzalud upaljene vatre čekaju njihov povratak njihova noć sa našim

Krakov, Stanislav - KRILA

Potom se ostale čete počele ponova da kreću, i od duge kao zmija povorke, koja je neprestano izbijala, poče se obrazovati široki no zbijeni postroj.

Penjali se kamenom stazicom. Ivon je dizala visoko suknje i plašila se skrivenih zmija pod kamenjem. Lišće je šipraga bilo tamno i neveselo klimalo na njih. Ali se zelene ivice na vrhu planine veselo smešile.

Petrović, Rastko - AFRIKA

Na ponekome je, (doslovce) i po nekoliko kila grigria (talismana). Grigri protiv zmija, noža, kuršuma, zlog pogleda, zle misli, reči, za dobar put, dobar lov, udar, i tako u beskraj.

Vuije Mi kaže: „Moja je žena ciknula; i kad sam utrčao, video sam kako se zmija odvija od noge naše devojčice. Uzeo sam štap i ubio je.

visoke i po četiri i po do pet metara, dekorativne kao gotske katedrale; oni što su najveća poslastica afričkih zmija. Boj izlazi pred kuću, i pre no što će leći peva okrenut mesecu.

šume, tamne, hladovite, tropske, koje su baš onakve kakve mi zamišljamo da su prašume, pune boja, ogromnih cvetova, zmija, zverskih pojila. Ima svoje potoke, svoje brzake, ima svoje spomenike.

Evo brzog šikanja velikih zečeva, pacova i zmija. Evo se opet, sa strane puta, u česti, pale i gase, kao lanterne, oči mačaka–pantera, antilopa, hijena, koje i ne

jelenske kože i bele čarape stavljene za posetu (inače u Boakeu ostale naročite teške cipele i kožne dokolenice protiv zmija i mrava u šumama) sasvim su crne. Moje ruke i lice takođe su garavi, žuti i zeleni od tog bila.

U našoj je takođe toliko prašine, mahovine, insekata, mrtvih zmija i ugaraka, da boj, pre no što razvije postelje i stolove, mora najpre da je očisti.

Na vratima su izrezani fetiši: krokodil, kornjača i zmija. Više fetiša je predstavljen lov na hijenu i ispod fetiša lov na hipopotame.

Kraj je prepun zmija, a šef je, samo veče ranije, sreo blizu jedan mladi par lavova. Sve to izgleda nestvarno i neopasno u ovoj prekrasnoj

Nov put od sedam kilometara navući će mi groznicu a na putu je ovih dana primećeno masa zmija–pljuvačica koje se sad pare, zbog čega su strašno razdražene.

Idem samo sa jednim starcem i nekim velikim deranom, njegovim sinom, obojicom iz Banfore. Oni su se zbog zmija osmelili da pođu tek kad sam im dobavio obuću. Nose dve lampe protiv oluje da bi osvetljavali put.

Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ

Ustranu malo! ĆERIM (uklanja se): Zmija!... I tu se našao!... GLAVAŠ: I to je čuo?... Pa šta će s tim?... HASAN: Poručio je da te prizovem — Oružje beše

KOLEBAN (spolja): No primi lepo moju ponudu, Dok nije oganj cevi garave Na krovu tvome sveću užegô, Te ćeš kô tanka zmija pišteći, Kroz crven plamen glavu nositi! ĆERIM (spolja): Ta šta ga moliš, Kolebane!...

Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI

tužan pustolina grdna, Moje lomne grudi porušena crkva, Uvenulo cveće po grobu se njija — Kâ da ga je ljuta otrovala zmija; Pobegle su tice od suva rastinja... Samo još u crkvi mali žižak tinja. Kud ćeš, momo, kud ćeš u pustinju ovu?

XXVI Sudbina se zove, — kako l’? Ova ruka tako ledna, Ruka hladna kao zmija, Ruka zlobna, — ne znaš čija. Leva strana naših grudi, To je njeno igralište; Ima nokte kâ u tigra, — Srcima se

LXII Svaku našu sreću Strašna avet vija; Ispod svakog cveta Skrivena je zmija. Svakom časku milja Neka kletva preti; Svaka radost naša Ljuto nam se sveti.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Otvorih oči. I tada ugledah kako u vazduhu lebdi vijugavo telo neke zmije. — Otkud ova zmija? — pitao sam usplahireno. — Pojavi se iz kamenjara, te je potkačih bajonetom.

— Jesi li čuo za zmiju naočarku? — Čuo sam... To je neka otrovna zmija. — Vrlo opasna. A znaš li kako je hvataju? — Ne znam — veli onaj. — Ona živi u toplim predelima.

Uveravao sam sebe da ovakav san ne bih sanjao da nisam video zmiju. Ali zašto baš na mene da naiđe zmija!... Moje razmišljanje prekrati ordonans, koji mi javi da me zove komandant bataljona.

očima pojavi se neka gužva, čitav splet od žica i gvozdenih šipki, isprepletanih toliko gusto da se između njih ni zmija ne bi mogla provući. Ovde-onde rupa. Između žica izrasla trava. Prva je misao bila: ovuda Bugari ne mogu lako da prođu.

Onda jedan napred, ostali za njim. OD vas petorice ima da se napravi jedna zmija. — Komandir se obrati Draganu. — Izvršićete posle probu sa njima. — Znamo, gospodine kapetane...

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

Pak će opet, veruj, ovog leta biti Da će se i ona dati namoliti. Što je goder zmija u morskoj glubini, I što je god zveri u šumskoj pustinji, Da su sve u jednoj ženi ove ćudi, Ne b' falilo moje

— krošto dopustiste, bezakona usta? Zmija ako uje, vatrom je sožežu, vol ako ubode, za rogove vežu; Uzdu meću konju, klipove decama, zvere stežu, biju gorko

Vuku, Premda to stoji sad u mojoj vlasti, No onome ću zadat smrtnu muku Koj’ njega uči da sve upropasti, A kad već zmija ostane bez glave, Tad ne treba nam za lek bolje trave.

Jakšić, Đura - JELISAVETA

Il’ misliš ne znam ja — i ne zna rod Šta nam ta zmija tvoje ljubavi U otrovanim sprema grudima? Misliš da nismo čuli šta će tast?... Pa nije l’, Đurđe, sve to poruga?

) KNEZ ĐURĐE: Ta znao sam ga, nebrata moga! Razumevô sam podlaca toga I gle, gde pustih da me otruje Rečima jetkim zmija pogana?... Pa i tog anđela!... E bog te ubio! I na sunce je otrov prsnuo, Jelisaveto, zvezdo divotna!

MIRA: A sad? Zar ne znaš više ljubiti? STANIŠA: Ja ne znam — Ne znam ni kako mi je, Otkad me ona zmija ujede, Čisto mi srce posta divije.

samoj prirodi, Onog se dana more ljuljalo I rikajući gnevno, đipaše Mutnijem peskom more šibajuć — A s oblaka se zmija javljala Prisipajući oganj srdito, Potresala je lomni treskovi Planina daljnih temelj kameni.

Kočić, Petar - IZABRANA DELA

„Otvori, po Bogu brate!“ — pišti Đurđija ko zmija u procijepu. „Otvori, oćoravismo! Pomagajte, ljudi, pocrkasmo!“ — „Oče i u Hristu brate, tako ti sve te pričesti i

Bojić, Milutin - PESME

Kô večernje nebo vrh peščanih stepa, I traži u ponoć slasti nepijene, Dok olovno srce steže se i cepa I čelična zmija sikće na nj i pljuje, Staklastih očiju i srebrna repa.

Čelo puno zmija kô strašna Meduza, Klecave su noge, sparuškane dojke, Crne žile — okov samrtničkih uza. * Ucvala je loza, mirišu

(1911) GRIFOS Ti, crvena ženo, s očima od vatre, Strasna kao more, razbludna kô zmija, Tražiš moje hoću, da tvoj žar ga satre, I siktanju tvome moj grč bola prija.

Jakšić, Đura - PESME

bezbožnika; Hladna, nema — Za radosti i za zlosti Nepomična, neosetna, U kojojzi otrov-srce, Umorena ljuta zmija, Na uzglavku — večnom mraku, Na kamenu od uvreda, Razmrskana, ćuti, spava... Ja sam stena... al’ krvava!...

stotina Crnih riza i mantija — Ali nigde vedra lika; Već kô ona tuga tija Spustila se pomrčina, Pa se valja kao zmija Po grudima stanovnika... Samo one crne zveri, Što đavolji šapat čuju Samo crni kaluđeri Podmuklo se osmejkuju.

Digoše se ćelepuši, Kô da druga kosa niče; Pa kô zmija kada siče, Sav se sabor zapenuši: „Teško tebi, nesrećniče! Teško tvojoj gršnoj duši!

Nastasijević, Momčilo - PESME

IMALO MALO GOLUPČE Imalo malo golupče, Gugi mi gugilo malo. Za riđu zmiju kroz nedođiju Gini mi ginulo malo. Zmija ga jedom začedila, Na dojci se skoturala, S mlekom da jeda podoji, Gini mi ginulo malo.

Dečicu redom podavila, Belu mu nevu ostavila, Lepotom je naresila, Gini mi ginulo malo. Zmija se u srce uvukla I mamila i mamila... U celov jed... Gini mi ginulo malo! NINA MI NINA, SPI, BELA!

Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA

, 37), Đurđevu danu (іb., 49). Svi ovi kolači jesu žrtve precima, ili htoničnim demonima uopšte: Mladenci su dan zmija [= duša], i ima ih četrdeset, a to je mrtvački broj kod pas (upor. naročito M.

s., 204). Kad čovek leži na travi blizu b., ne mora se bojati da će ga ujesti zmija (»zbog mirisa«, LMS, 139, 88). Lek od bolova u nogama i leđima (GZM, 20, 1908, 346; ZNŽOJS, 11, 262), srdobolje (ŽSS,

G. se teraju i zmije: u basmi koja se govori o glavnom zmijskom danu, Jeremijinom danu, izbola je zmija oči »na dva trna glogova, na četiri šipova« (ŽSS, 124; Venac, 14, 1929, 528. Upor. Theocr. 24, 88, gde je g.

Upor. Theocr. 24, 88, gde je g. takođe upotrebljen za uništenje zmija). Da se zmija ne bi »povampirila«, preduzimaju se i druge radnje, i to uvek one kojima se inače sprečava povratak

Upor. Theocr. 24, 88, gde je g. takođe upotrebljen za uništenje zmija). Da se zmija ne bi »povampirila«, preduzimaju se i druge radnje, i to uvek one kojima se inače sprečava povratak umrlih ljudi.

Kada se, 1933. godine, u okolini Struge pojavilo vrlo mnogo zmija, ljudi su ih najpre ubijali i onda, bez obzira na to što su već mrtve, svaku bez izuzetka spaljivali.

»Postoji, naime, stari običaj da se zmija mora spaliti, jer inače ona oživi« (»Vreme« od 26. marta 1933). Ovaj interesantan običaj može poslužiti kao nov dokaz

, ѕ. v. mela, i ZVV ‹= Zeіtѕchrіft deѕ Vereіnѕ für Volkѕkunde› 11, 122); ili bela zmija, i pored nje zlatna jabuka (ZNŽOJS, 1, 10). Ako bi čovek, dok ta bela zmija spava, polako ubrao i.

Ako bi čovek, dok ta bela zmija spava, polako ubrao i., skuvao je i vodu popio, svaka bi mu travka kazala od čega je lek (ZNŽOJS, 1. s.).

Njome se ubija đavo (ili bar tera, SEZ, 41, № 17; 66), zmija (»jer je l. sveto drvo, a zmija je đavolska«, GZM 6, 370), oživljuju ljudi (SEZ, 41, № 12); Bog njome ošine Luku i

Njome se ubija đavo (ili bar tera, SEZ, 41, № 17; 66), zmija (»jer je l. sveto drvo, a zmija je đavolska«, GZM 6, 370), oživljuju ljudi (SEZ, 41, № 12); Bog njome ošine Luku i pretvori ga u vola (ib.

našla imela, pod tom l. ima guja s dragim kamenom na glavi, ili drugo kakvo blago pored nje (Vuk, Rječn., ѕ. v. mela). Zmija koja stanuje pod l.

Ćipiko, Ivo - Pauci

Pred očima mu neprestano trepere svjetlaci... Suha zemlja, gdjegdje raspucana, zja kao zmija. S nje sipa toplota; traži kišu da je utiša, zagasi i da je situ napoji.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

A možda ni to ne bi pomoglo. Da izručim gnezdo stršljenova? Da mu bacim na glavu splet zmija? Da mu saspem pod guzicu košnicu pčela?

Ilić, Vojislav J. - PESME

Kamo dečice?“ A ružice ćeretaju S blagim lahorom, I potoci žuberkaju Tajnim žuborom: „Mesto ljudi, što ih zmija Od nas odrodi, Lepši svet će da zasija, Bolji narodi.

Tu gnezdo jeina vije, I zmija odvratno mili i gušter po travnom podu. 1890. JUTRO NA HISARU KOD LESKOVCA Sa pustih, dalekih polja jutarnja magla se

O drevni Severov grade! I ti si mumija jedna, telo bez duha svog, Po tebi pavit se širi i gnusna zmija se krade, I gavran sumorno grakće s kamenog vrha tvog.

Ah, poznajem ga, i pre sam ga znao, Sa svetla uma, pravde i vrlina. Stalan kô stena, mudar kao zmija, On čuva narod i brani slobodu, Čelo mu vedro, a pogled mu sija Kô jasna zvezda na nebeskom svodu On tiranina mačem

A kad rumena zora ozari visoke gore, I daljni pretvori istok u sinje, plameno more, U vidu zmajeva, zmija i groznih gorgona, hala, Vojska se sa strašnom vikom k Benari kretati stala.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Ču li, na pogrebu kapetanovu, onog vašeg đavolskog gospodin Joksima? Jezik mu zmija, ali pamet mu valjasta, što mi kažemo.

Vala je zmija ona popadija od Vaznesenske crkve: ubode me juče pravo u srce kad me zapita: „Hoćete li i malog u pansion?

Slika je sad sasvim drukčija. Mladost izlazi iz dovršenog perioda kao zmija iz košulje; ne treba joj ono što je svukla, ide dalje, sveža, nova, lepša, zahuktana, smela.

Profesorski zanat je često dugo putovanje kroz pustinju. A mladići ostavlaju gimnaziju kao što zmija svlači košulju. Stari profesor istorije izgledao je kao da se sahranjuje.

Popović, Jovan Sterija - ROMAN BEZ ROMANA

Konj mlad i prekrasan, za koga bi svaki paša 10.000 groša dao, sablja oštra kao zmija, na desnoj strani nadžak i koplje — sve to našem putniku osobiti izgled pridavaše.

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

Univerzitetska je diploma najveći luksuz u Srbiji. Nego pođi ti opet na ista vrata, ali poslušaj me: krij kao zmija noge da si svršio univerzitet.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Sa strane nešto šušnu, i preplašena zmija zamače među kamenje. Naš vođa zastade. — Evo, ovde su. Među stenjem, a zaklonjeni sasečenim granjem od pogleda

Petrović, Rastko - PESME

na mišici ”amblem klana“ Zmija u čeljustima lafskim; on dolazi kroz okeane i kroz vekove, Mrtav ili živ; za njim njegove šume plove.

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

— Smrt je u zmiji! — kriknule su sve životinje uglas. Zađe Lepotica u šiprag, zazva zmiju, ali joj zmija reče: — Nad tobom ja nemam moć! — Pa, šta da radim? Kako da stignem u carstvo smrti!

— Pa, šta da radim? Kako da stignem u carstvo smrti! — zaplaka Lepotica, a zmija reče: — Ići ćeš dugo! Na dnu mora je pećina, u njoj bisernica školjka, a u školjki dve trave.

Odabereš li travku života, nema ti spasa: večito ćeš zemljom lutati — skliznu zmija iza stene i nestade, a Lepotica pođe u susret svojoj sudbini. Ko zna koliko je išla! Ko zna kada u more zaronila!

Niko nije imao vremena da pogleda jesu li im sve nogice na broju, jer voda je kao zmija plazila ka mravinjaku. Ali, kada je sunce odskočilo iznad reke, i voda se povukla.

— naredi sebi, a noge mu drhte. — Propašćeš, budalo! Samoga si sebe prevario! — trže se Varalica: zmija se u devojku pretvarala. Zanese ga za tren lepota Zlatokose, na košulju zaboravi i pođe ka izvoru.

Za tren Zlatokosa postade bela zmijica, suknu ka Varalici. Kad, gle, čuda: što više zmija juri, sve veći biva razmak... Leti li, leti Varalica: slatki mu vetar u uhu huji.

Šantić, Aleksa - PESME

Ta u snu videh te jednom, I noć ja mračnu videh U tvome srcu lednom, I videh kako ti srce izgriza zmija naga, I videh kako si bedna, beskrajno bedna, draga. 19 Da, bedna si.

Ti u cvetnu mladost moju Uli otrov grčeviti. Pesme su mi otrovane — Zar bi moglo drukče biti? U srcu mi mnogo zmija, Među njima, draga, i ti.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

Ciknu Arap kao zmija ljuta: „U men’, kurvo, veresije nema! Ne daš blaga, sa mnom se podsmevaš!“ Pa potrže teška buzdovana, te udara

“ Ciči Arap kao zmija ljuta: „Ne šalim se, već od zbilje bijem“. Ali Marko poče besediti: „A ja mislim da se šališ, tužan!

Volim streljat zmiju šestokrilu“. Zale strelu za zlatnu tetivu, pa on strelja zmiju šestokrilu; pisnu zmija, upusti sokola, zmija pade na zelenu travu, a soko se diže pod oblake, pa odlete u taj turski tabor.

Zale strelu za zlatnu tetivu, pa on strelja zmiju šestokrilu; pisnu zmija, upusti sokola, zmija pade na zelenu travu, a soko se diže pod oblake, pa odlete u taj turski tabor.

Na čast tebe od zlata sinija, na siniji zmija opletena, opletena od srebra i zlata, i na njojzi alem, dragi kamen, te mi vezi polunoći, snaho, polunoći kao u po

Rajko pade, Margita dopade, pišti ljuto, kako zmija luta: „Braćo moja, srpske vojevode, kako biste, kako preminuste, a kako li roblje ostaviste!

“ Ciknu aga kano zmija ljuta, pa on skoči na noge junačke, pa se dobra vranca privatio, pa besedi aga od Ribnika: „O junače, Senkoviću

S dobrim sam te dorom rastavio; već predaj se, Senkoviću Ivo! Robom ikad, a grobom nikada“. Ciči Ivan kâ i zmija ljuta: „O Turčine, ago od Ribnika, živ se tebi ja predati neću!

Ciknu Turčin kô i zmija ljuta, nateruje vranca na Ivana, al’ je Ivan junak od mejdana: ne tede se s puta ukloniti, ni s’ Turčinu tede

mila majka, pa svog sina poznati ne može, jer je Ivan ruvo promenio, promenio ruvo i konjica, pak zapišta kao ljuta zmija, proli suze niz bijelo lice, ona trči u dvorove Đurđu: „Jao Đurđu, dragi Gospodaru, u zô čas si Ivu opravio, opravio

je kamena avlija, u avliji sedam čardakovah, na svaki je ključanica zlatna; a još imaš velikoga vranca, uzda mu je kako zmija ljuta, griva mu je kâ jelenu brada?

Ršumović, Ljubivoje - MA ŠTA MI REČE

Volim brate dobro jesti Volim se sa šniclom sresti Il za stolom il na cesti Otkud meni ova sila Ovaj pogled ljuta zmija Da mi hrana nije mila Tako reći najmilija Volim brate lepo sesti Volim brate dobro jesti Tamo gde se klopa

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

— uzbuđivao se sve više Jovanče. — Možda jazavac, lisica ili nešto još opasnije? Da možda nema zmija? Majstor Mačak ozbiljno zanijeka glavom: — Zmija sigurno nema.

— Možda jazavac, lisica ili nešto još opasnije? Da možda nema zmija? Majstor Mačak ozbiljno zanijeka glavom: — Zmija sigurno nema. U jarugu nikad ne dopire sunce, a u pećini je uvijek hladno. — I ti bi se usudio da se unutra zavučeš?

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

SEOBU SREĆNU OBRIČE 81 ZDRAVICA II 82 MOLITVA ZA SLUŠAOCE 84 DAR VODE 85 DAR VODE 86 DRVEĆE I VETAR 87 LAĐA, ORAO I ZMIJA 88 PROLEĆE 89 GODIŠNjA DOBA 90 CARICA PROLEĆA 91 OSVAJANjE UNUTRAŠNjIH ŽITNICA 93 POZIV NA ČITANjE 94 MUDROST

VAZDUŠNA 153 ZVEZDA PAGANSKOG PROROKA VALAMA 154 MOJSEOV ŠTAP 155 MANA S NEBA 156 LESTVE JAKOVLjEVE 157 ZMIJA OD TUČA 158 MAČ I ČETIRI RIFA PLATNA 159 SEDAMDESETORO BRAĆE AVIMELEHOVE 160 VIZIJA PROROKA JEZEKILjA 161 JOANATANOV

LAZAREVE 207 BOGORODICA U PERSIJSKOM TABORU 208 IKONA NEMILOSRĐA 209 KAKO JE POSTALA SVETA GORA 210 CAR, LAV I ZMIJA 211 O TURCIMA 212 IZBOR KALUĐERA ĐERMANA 213 PREPODOBNI MAKARIJE MIRI BOGA S ĐAVOLOM 214 IGUMAN SILOAM I LENjI

Lepozgledne finike i mirišljive kiparise, Prevrće dubove vasanske i borje livansko... LAĐA, ORAO I ZMIJA Na moru kuda prođe lađa trag joj se ne zna. Ni orlu puta leteći ispod neba.

Prvo čudo pred faraonom š njome učini: baci je na zemlju — bi ljuta zmija, i one zmije što carevi čarodejci bijahu ih oni proizveli, sve izproždira.

« ZMIJA OD TUČA Kade kod Sinajske gore na Mojseja i na Boga povikaše i u sebi mrkotaše zlobom Židovi za suhu hranu, ujazbi se

Tadar zapovedi mu Bog da skuje od tuča zmiju na priliku onim zmijami i obesi [je] na visoko drvo, da koga bi uhapnula zmija pogledne na onu medenu obešenu zmiju, taki se izleči. I eto, mrtva obešena zmija, od živih zmija lečila je ljude!

I eto, mrtva obešena zmija, od živih zmija lečila je ljude! MAČ I ČETIRI RIFA PLATNA Po proricanju Jezećila, što mu Bog zapovedi za pripovest pred

I eto, mrtva obešena zmija, od živih zmija lečila je ljude! MAČ I ČETIRI RIFA PLATNA Po proricanju Jezećila, što mu Bog zapovedi za pripovest pred Židovi učiniti,

Do njega je pusta bila ona gora; on je prvi naseli. Tako i dosad to biva. CAR, LAV I ZMIJA Grčki car Teodosije izađe s gospodom jedanput u lov podaleko među planine.

I nađoše gde se lav bori sa zmijom, te ga već bijaše gotovo nadvladala zmija: od stražnjih nogu mu čak do prsiju obvila ga s repom kano jakim konopcem.

A trgovac pak se obuče, uze sve svoje dobro i njihovo što nađe pokupi i natovari na konje, što li je imao. Ode, i zmija ga isprati putem spram prvoga sela. Pokloni mu se po nogu, pogladi ga s gubicom, vrnu se natrag u brda.

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

Kad ide, ona se lomi u struku, sitno korača, a glavu izdiže i pruža je ponosno malo napred, kao vodena zmija kad izdigne glavu i brodi vodom.

Ti da vidiš što će ti naprajim!... — Doke, — viknu uplašeno Mane na nju — zmija će te uapi ako naprajiš kak’v ešeklak!... — De, mori, — umiruje ga Doka — ti me znaješ ubavo! Ne li smo rodljaci?

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti