Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Vide Jovana i Jovicu zagrljene, naboli na nož jednu glavu pa se smeju. To je bila glava Ibrina. — Harambašo! — reče Jovica. — Od danas slavim današnji dan. — I ja — reče Jovan. — A Lazar pobeže? — upita Stanko.