Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA
Moj tetak po mnogoj viki i | ukoru i mlogo moljen igumnom mesta, s kojim se je poznavao, utiša se i sedne s njima piti. Onda ti moj Dečanac, videći se izbavljen belaja, počne
Mlađi prolaze koji kud po doksati, a starešine posedali s igumnom pred njegovom ćelijom i razgovaraju se. Kako nas upaze s torbom na leđi, poznadu da smo stranski ljudi; ljubopitni za