Upotreba reči izmicati u književnim delima


Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

„Udari”, neli „Kučuk iznenada; a mi se počesmo tući a k planini izmicati. Tu nam pogibe trinaest momaka osim ranjeni̓. Jedva uz polje izmakosmo u bukovičku planinu.

Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

Ono tek odlomi od žbunića grančicu pa nanišani njom na Radoša. Radoš se sav ohladi. Spusti pušku, pa poče polako izmicati natrag. Ono sve bliže k njemu, pa udri kamenjicama. On onda stište bežati što igda može, a ono sve u skok za njim.

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Budio sam se, skakao na noge i nešto tražio pa opet, nerazbuđen, nastavljao potjeru za nečim što će mi vječito izmicati i priviđati se i kasnije u životu, kad budem najbudniji i najsabraniji. A tek naša jutarnja vraćanja sa mlinarenja!

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Najzad bi umor kako-tako zamijenio cilj. (I to je zametak jednog od iskustava koja su se kasnije obilno potvrdila: ne izmicati se uzaludno neizbježivoj patnji: gaziti dalje kroz nju, do one mrtve tačke na kojoj iznurenost ljudskog stroja potpuno

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

opisuje kako se uplašio kad su Francuzi osuli vatru dok je jahao obalom Rajne, i tada se „poče, na najopasnijem mestu, izmicati sedlo poda mnom, i već sam pomislio da ću pastima zemlju“ Pri tome, naravno, Piščevića nije pogodio metak, ali zato

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti