Stanković, Borisav - KOŠTANA
Pojte! Puštite glas. Ali čist glas! Iskam da slušam vaš mlad, sladak, čist glas. Zašto, moje se je srce iskubalo, snaga raskomtala, ostarela... Žalno, teško da mi pojete! KOŠTANA (sa sažaljenjem): Koju, gazda Mitke? MITKA Koju?
Nemoj, gazdo! Pijan si! MITKA (poteže jataganom na policaju): Nesam, bre, pijan! Nego — srce mi se iskubalo. Ništa neću da činim. (Pokazuje na Koštanu.) Došja sam da gu darujem.