Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
« Štaviše, on ismejava pravac kojega se u početku držao. Njegov uzor u pisanju romana nije više Milovan Vidaković, no Lesaž, Stern i Viland.
Glišić ismejava činovnike i popove, ali se naročito baca na zelenaše i seoske dućandžije, na majstore u »kaišu« i »podvali«, na koje se
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Ništa više. Ali slika je, vičeš, otisak đavolove opačine i pokvarenosti. Ona ruši naša najuzvišenija čuvstva. Ismejava svetoga Đorđa, a on je ovaploćenje viteštva, utamanitelj zla. Njegovo koplje se pobolo daleko od vrata aždaje.
Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE
Borovi su se pretvarali da ga ne vide, a i breza prestade da ga ismejava: na njenim nežnim granama rasli su prvi čvorovi. — Je li to znak starosti ili znak zime?