Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
U svojoj Pѣvannii cernogorskoй i hercegovačkoй (1833) Sima Milutinović je uneo pet pesama za koje tvrdi da ih je Njegoš ispevao u doba od 1828.
Vuk Karadžić misli da je i druge pesme o novim bojevima crnogorskim ispevao sam Njegoš i da su one, ispevane sasvim po narodnom, ušle u narod i ostale kao narodne.
Živković je ispevao znatan broj moralnih i sentimentalnih pesama, od kojih su neke, pisane čistim jezikom, u dobrim stihovima i sa
Ali posle tih pesama, u kojima se ljubav pevala kao jedno opšte osećanje, on je u vremenu od 1856—1858. ispevao izvestan broj ljubavnih pesama, gde je otvoreno i iskreno opevao svoja lična osećanja, zanose svoje mašte i čula, sasvim
Bolest i bol su proširivali njegov duhovni vidik i prečišćavali njegova osećanja. Predosećajući ranu smrt on je ispevao nekoliko iskrenih pesama prodirne melanholije, i to je najbolji deo njegova poetska rada. EPSKI PESNIK.
osećao i asimilovao narodnu poeziju, i nijedan od njih nije iz elemenata narodne poezije, u narodnom stilu i duhu, ispevao tako lepe i istinski poetske pesme. ZMAJ JOVAN JOVANOVIĆ ŽIVOT.
ceo pesnički program, želeo da sasvim skine sa sebe »šljoke umetničke literature«, i imitujući i suviše narodnu poeziju ispevao zbirke Snohvatice (dve knjige, I—II, 1895. i III 1900) i Devesilje (1900).
On je voleo decu ne suvo pedagoški, no očinski, srdačno i toplo, i za njih i o njima ispevao je veliki broj pesama, najbolje dečje pesme u srpskoj književnosti, gde su velike istine ljudske i blagorodna čovečanska
samovoljnih skraćivanja reči, grubih jezičkih grešaka, sasvim slabih pesama, nedostojnih velikog pesnika koji ih je ispevao.
Njegov dramski rad nije neznatan: na 6.000 stihova lirskih i epskih pesama on je u 12.000 stihova ispevao tri drame: Seoba Srbalja (1863), Jelisaveta, kneginja crnogorska (1868) i Stanoje Glavaš (1878).
1866. ispevao je, u duhu i u obliku narodne pesme, Boj na Visu. PRIPOVEDAČ. — Ljubiša je, kako sam veli, »sa mukom stupio na original
Zanesen Brankom Radičevećem, sa kojim je imao dosta zajedničkih crta i gotovo istu sudbu, on je ispevao priličan broj stihova, koji su izišli u zbirci Pesme u Beču, 1869.
Sremac, Stevan - PROZA
Liru, na kojoj nije bilo prva tri lista, domaćin uze da peva prvu pesmu koja je bila na prvom očuvanom listu, i ispevao je tako sam nekih sedam strana svakovrsnih pesama, sve na jedan glas.
Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL
I po Banatu. Nikada se više nije vratio u Srbiju i nikada više nije ispevao dobru pesmu. Početkom tridesetih godina XIX veka, pred njegovu smrt, nastala je, u selu Grku, gde je živeo, ova priča:
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Svakako sa reminiscencijama na Pjesn, ispevao je Vidaković još jednu sličnu a manje uspelu pesmu štampanu u Ljubomiru u Elisijumu I, Budim 1814, 214, koja glasi:
februara 1843. U nju se zagledao Ž. kad se vratio iz Pešte o raspustu, i njoj je ispevao još više pesama.” U Ćurčinovu izdanju su i note za ovu pesmu: v. prilog na str. I.
Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE
Svojom trgovinom Dubrovnik se obogatio, razvio i podigao na visoki kulturni stupanj. Baš u početku sedamnaestoga veka ispevao je najveći pesnik dubrovački Gundulić svoje epove i drame; a u isto doba živeo je onde i veliki matematičar Marin
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Starac Raško, drugi veoma darovit narodni pesnik, — po svoj prilici — ispevao je pesmu Boj na Deligradu, „jer je ja“ — kaže Vuk Karadžić — „ni od koga tako po redu nisam mogao čuti kao od njega, a i
Zogović ističe da je ovu pesmu ispevao „starac Milija iz starog Kolašina“, ali ne ističe da je starac Milija živeo i pevao u oslobođenoj Srbiji.
Uz stih I go Ivi niko ne pripozna V. Jovanović kaže: „Filip Višnjić, slepi guslar koji je 1815. godine ovu pesmu ispevao Vuku Karadžiću, bio je zemljak Ivana Kneževića, i utoliko ga je više bolelo što se semberskom knezu (koji se tada patio
Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA
Tvoje ruke — rakli-sapun, tvoje oči — dva kladenca, Tvoje lice — jasno slunce!... Kad god bi Mane zapevao i ispevao tu pesmu, uvek bi — iako je bio žustar i vredan majstor — uvek bi tada zažalio na sudbinu svoju i na uređenje u svetu: