Obradović, Dositej - BASNE
da su, bez svake svoje krivice, za samu preveliku krasotu, žalosni života konac imale, kako Lukrecija, Virginija i Kama galatska, i premnoge druge, ovo je prava žalost! Lepota je bez razuma cvet u blatu.
Afrika
„Moama Me, moama blenfelo moro ani Me, Narana anu blima Aluma fara kama Me, nsega Me ne harera harera. Akareli tiri mabadi mani fareju n'segamene Harera!
Djuga Dimbo Sambola? Njugulu Bula Sakilibo? (mati Sadie Sambole) Sadio? mezimče — poslednje dete. Nisam odavde. Na Kama, kći Djelia Kiule. Zabavljam se. Na Kama, ti koja imaš sreće stigla si. Ti koja si divna da te gledaju; ja se zabavljam.
(mati Sadie Sambole) Sadio? mezimče — poslednje dete. Nisam odavde. Na Kama, kći Djelia Kiule. Zabavljam se. Na Kama, ti koja imaš sreće stigla si. Ti koja si divna da te gledaju; ja se zabavljam. Četvrta pesma. O, Amaru o!
Radičević, Branko - PESME
Stoji vrlet čudo i strahota, Sa svih strana strma i visoka, Kam do kama, a sve raskrhano, Ponajviše na jednojzi strani, E tu bezdan strahotan zinuo, Pravo leglo smuka i zmajeva, — Često
Skresa Srbin pustoga Turčina, Ali malo prežestok bijaše, Iza kama zdravo se pomoli, Sagleda ga jedno Ture mlado, Zaškrguta, dohvati šešanu, Pa udari Miluna hajduka, Udari ga u
kraj nje pade; Još zagrli kam studeni, Pa se i sam okameni, Jošte stoje zagrljena Tamo, brate, dva kamena; Još iz kama voda bije, Još usala nikad nije; Al' kad voda ta usane, Nevere će da nestane.
Oh radosti puste za junaka! Pred njim teče iz kama vodica, Bistra, brate, bistra kâ suzica. Pade junak, napi se vodice, Te još umi svoje belo lice.
Gle od kama ... Puškarnice divno probijene, A učesto stakleni prozori — Vidiš, brate, gospodski su dvori. Al' pred dvorom
Stoji jadna od kama prilika, Lice bledo kâ u samrtnika, Oko joj se čarno ukočilo, Ona ne da svoje sunce milo, Sunce milo, ali na
Kostić, Laza - PESME
— Ne ume Srbin kama da krnji, al' jedan kamen urezan stoji, Srbine, brate, u grudi' tvoji': taj kamen crni Crna je Gora.
brega visoka, neznana soja, neznana roka, jedno se drvo golemo gleda, i sunca, i posred, leda vekove traje, pobratim kama, od smrti živeć, od jada sama, ogromnim granjem u nebo niče, kô preklinjući svet-mučeniče dižu mu s' ruke, ogranci
Petković, Vladislav Dis - PESME
na Retkim bukvama, Oko Bregalnice i Velbužda stara, Braneć svoje zemlje od navale srama, Od pljačkaške horde i krvavih kama, Od otrovne mržnje podmuklih Bugara.
Petrović, Rastko - AFRIKA
„Moama Me, moama blenfelo moro ani Me, Narana anu blima Aluma fara kama Me, nsega Me ne harera harera. Akareli tiri mabadi mani fareju n'segamene Harera!
Djuga Dimbo Sambola? Njugulu Bula Sakilibo? (mati Sadie Sambole) Sadio? mezimče — poslednje dete. Nisam odavde. Na Kama, kći Djelia Kiule. Zabavljam se. Na Kama, ti koja imaš sreće stigla si. Ti koja si divna da te gledaju; ja se zabavljam.
(mati Sadie Sambole) Sadio? mezimče — poslednje dete. Nisam odavde. Na Kama, kći Djelia Kiule. Zabavljam se. Na Kama, ti koja imaš sreće stigla si. Ti koja si divna da te gledaju; ja se zabavljam. Četvrta pesma. O, Amaru o!
Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI
IV I ti si hrabra bila — Oh doveo te Bog — Zapisala si ime Sred kama studenog. Zapisala si ime Zlaćanom rukom tu, I skinula si time Tu strašnu ukletvu.
Jakšić, Đura - JELISAVETA
RADOŠ: Zar i o tome? To sam slutio... KNEZ ĐURĐE: Opisujući perom očinskim Tvrdog kama nerodicu večnu, Sirotinju junačkih sinova, I bojeva stogodišnjih sledi: Glad, golotu, pogibiju, bedu, Što nam često
Opačić, Zorana - ANTOLOGIJA SRPSKE POEZIJE ZA DECU PREDZMAJEVSKOG PERIODA
Šta je Srpstvo? Svetla kruna Biserova kama puna; A u kruni što se sija, Biserče sam jedno i ja! DAROVI OD PRIRODE (Odlomak) MITA POPOVIĆ (ČIKA MITA) Ognjevito
Šantić, Aleksa - PESME
No tebe nema... Umrla si nama... A narod?... Ćuti u tralji i ljesi. Vaj, nigdje ništa do leda i kama!... ... Hladno je, hladno... Otadžbino, gdje si? 1911.
Tu, u gluho doba, kad mjesec zasija I tvoj talas plane sjajem dragog kama, Jedan lik, od krina i od kamelija, Na modroj stijeni pod omorikama Pojavi se.