Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Kreće soldat za Otočac, u vojni okrug na raspored, i jadikuje: Kom ću svoju ostaviti dragu, ili bratu ili kamaratu? Kamarate, moj rođeni brate, pripazi mi na moju đevojku.
— Kamarate, kuda ćemo sad? Rekao je to narogušeni, čupavi Dane i djed je istog časa osjetio da je dolje u vrtači zauvijek ostavio
— Dane, Dane, kamarate moj, odakle mi to dođe! Odakle? Iz one skrovite vrtače gdje su, zajednički, ostavili djetinjstvo.
Hajde, kamarate moj, diži se da se prohodamo po selu. Nije me trebalo dvaput zvati, za skitnju sam bio uvijek spreman. Prolunjali smo