Ćipiko, Ivo - Pauci
Sve uzdanje, da bog blagoslovi trude, pa platiće se; a kad tamo, pritisle nerodice, zemlja izdala, a kamatnici stiskuju... Ovo je selo propalo, virujte, a valjda je ovako i dalje od nas ... Mladić, ustežući se, prekide govor.
I nastavi naglo iskreno; — Zaboga, je li baš to upravo sada trebalo?... Selo u nevolji, nerodica, pritisli kamatnici, a brzo će se i crkavat' od žeđi, i — ne daj bože — skapavati od gladi,a vi što ste na upravi trošite tuđ novac, k'o
” isprvice govorahu dužnici, zadovoljni samo da dođu do novca... I tako tih blagoslovenih godina pomogoše se i kamatnici i posjednici i općine i crkve — i zasve težaci bijahu zadovoljni: samo neka rađa, a oni će i dalje truditi...
Po selu još gdjegdje turnjalo se i nalijevale se bačve pijelim vinom i polovnikom. Vjerovnici, kamatnici i ostala družina, nezadovoljni i ovogodišnjim rodom, povukoše se u varoš do druge jamatve.
Uvedimo po njegovu načinu i mi tu, lipu ustanovu, kako su to i druga mista učinila... Tako kamatnici neće moć gulit' na svaki način naš bajni puk. — To nije na dnevnome redu! — živo prekide načelnik.
— A vode, putevi, polja, kamatnici? — javi se s ogorčenjem Ivo. — To je prava ironija! Baš danas sam dobio pismo od jednoga moga sumješćanina.