Upotreba reči karađorđe u književnim delima


Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

godine, oko 20. maja meseca, zastao se bio s vojskom u Požarevcu, gde ga moj stric Jakov i Karađorđe opkole; i kad se taj bimbaša i tu preda, rekne Jakovu: „Čuješ, Jakone, tvoj me brat Aleksa u Beogradu iz crkve

Te noći, kad smo se tukli na Valjevu, vidili smo s brda svo nebo crveno na Rudniku koji je Karađorđe i Janko Katić zapalio, i to kad vidi naša vojska, vrlo se ohrabri; a tako su isto i oni (kao što mi je posle Katić

Na Palež prevozimo vojsku. Karađorđe je pre na dan doveo kragujevačku i rudničku vojsku, ostavio je pokraj Topčidera, pak došao u zbeg na Duboko (jerbo su

Kažu, da je vikao Karađorđe: „Ne idite dalje, ne idite!” Al̓ ko čuje, ko ne čuje, i tako naši ispadnu na brdo, a Turci na brdu čekaju, pak se

„A, kojekuda, po duši vas, viče vama Đoka: ne idite dalje, prevariće Turci, al̓ vi Đoke ne slušate!” rekao im posle Karađorđe. Sad oni iz kuće i iz plamena izađu, crni kao Arapi, koje od dima a koje od baruta.

Do ade na kamenjaku bio je knez Sima; do njega u maloj dolji Karađorđe i Katić Janko zajedno s momcima; Jakov i ja, i sva valjevska nahija, više kamene ćuprije, ćupriju čuvamo; Mladen

Milenko je odma, otprilike kad i mi, ustao i s požarevačkom nahijom Požarevac umu̓aserio, čuvao i tukao se. Karađorđe uze Jakova, Janka Katića, kneza Simu, našeg novog kneza Peju, zeta Živka Dabića, Milana, od šabačke nahije Spuža

Tu smo služili, i sve starešine na službu su dolazili. — Karađorđe sa svima drugim koje sam imenovao ode na Požarevac, da predaje, i odvuče top. Ja ostanem na komandi.

Ja ostanem na komandi. Čuju Turci da je otišao Karađorđe i sve ostale starešine i da i̓ nema u logoru, izađu i naglo na nas udare i do kamene ćuprije dotrče na Topčider, gde

da oni odista pobegoše, friško izvučemo topić onaj drugi (za koji je Luka ostao te doterao, a onaj prvi oterao je Karađorđe i Jakov na Požarevac), i Turke sve đuletima u leđa, a oni u trk pobegoše.

Dođe vezir na konak na Bele Vode, u Žarkovo. Sutradan spremi se Karađorđe i mi svi s njime, oko 2000 konjanika boljeg od boljega, sve sa oružjem.

Može biti da je i vezir rekao da begaju). Tu nam vezir zlatna brda obećava, no najposle Karađorđe reče: „Fala ti, čestiti paša, mi znamo da car nama zuluma ne čini i rad je, i tebe je poslao da nas umiriš.

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Tobdžija beše opet top napunio. KaraĐorđe priđe i pogleda opet nišan. — Doro je! — reče. — Pali!... I opet riknu top, i opet zagrme plotun, i opet se

Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

Veliku darovitost i prostrane koncepcije pokazali su dinarski samouci: Karađorđe, Miloš, Vuk Karadžić, Njegoš; pored drugih (Rački, Kopitar, Mažuranić, Miklošić, Prešern itd.).

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

Šta je za vas istorija? Šta je za vas Tašmajdan, šta su za vas podzemne katakombe u kojima su umirali ranjenici, a Karađorđe kovao planove kako da osvoji Beogradsku tvrđavu, šta je za vas ovo mesto na kome je ne znam ni sama koje godine (možda

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

skupljao anegdote o glavnim ljudima oba ustanka (Knez Miloš u pričama, I—II, 1891—1900; Knez Miloš priča o sebi, 1891; Karađorđe u govoru i u tvoru, 1903).

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

PRED PRAZNOM KASOM 273 NA ŠTA MISLIM KAD POGLEDAM PALATU ALBANIJU 274 ČUKUNDEDA 276 UČENjACI I ZIDARI 278 SPOR 280 KARAĐORĐE PO DRUGI PUT MEĐU SRBIMA 283 KARAĐORĐE I BETOVEN 285 SRBI 287 STRAH OD PROMAJE 289 ZBOG ČEGA NE VOLIM

KAD POGLEDAM PALATU ALBANIJU 274 ČUKUNDEDA 276 UČENjACI I ZIDARI 278 SPOR 280 KARAĐORĐE PO DRUGI PUT MEĐU SRBIMA 283 KARAĐORĐE I BETOVEN 285 SRBI 287 STRAH OD PROMAJE 289 ZBOG ČEGA NE VOLIM PRAZNIKE 291 ULICA BABA-VIŠNjINA 292 OGRADA NA KRAJU

Hiljada i Tisuća: Podanice bespuća. KARAĐORĐE PO DRUGI PUT MEĐU SRBIMA Šta bi rekao Karađorđe Da odjednom među nas dođe?

Hiljada i Tisuća: Podanice bespuća. KARAĐORĐE PO DRUGI PUT MEĐU SRBIMA Šta bi rekao Karađorđe Da odjednom među nas dođe? Da l bi nas u ovim prnjama, jao, Uopšte, kao potomke, prepoznao?

— Na glavi nosio turski fes, Pa se ne treba čuditi što mu praunuk U tuđinu ode na kuluk! KARAĐORĐE I BETOVEN Ponekad mi, samo od sebe, na um dođe: Šta bi se desilo da se Karađorđe Dok je, sa ustanicima, vojevao

KARAĐORĐE I BETOVEN Ponekad mi, samo od sebe, na um dođe: Šta bi se desilo da se Karađorđe Dok je, sa ustanicima, vojevao pred Belom Stenom, Susreo sa Mocartom, Listom il Betovenom?

A kako bi se, tek, rumenlijski paša Nusret Uključio u taj neverovatni susret? Valjda mu Karađorđe ne bi pred gostima glavu smakao I poslao ga direktno u pakao?

Koliko je tu isprednjačio Nemac, koliko zaostao Sloven? Gde stoji Karađorđe, a gde je, prema njemu, Betoven? Karađorđe je po Mišaru gonio hordiju, — i to koliku!

Koliko je tu isprednjačio Nemac, koliko zaostao Sloven? Gde stoji Karađorđe, a gde je, prema njemu, Betoven? Karađorđe je po Mišaru gonio hordiju, — i to koliku! — Dok je Betoven, na miru, stvarao Heroiku.

Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC

u jedan mah iznjihaše iz kolevke Belonine, i na zemlji pokazaše: Napoleon, Karlo, Bliher, knez Velington i Suvorov, Karađorđe, bič tirjanah, i Švarcenberg i Kutuzov.

Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL

To je, dabome, uvek ista priča koju samo Karađorđe nikad nije zaboravljao (kao da je od detinjstva čitao Tacita). Koliko puta ga je Vasa Čarapić, jedkni koji je smeo da mu

Propao je Prvi, počeo Drugi ustanak: nestao je Karađorđe, nastao je Miloš. Razlike su bile velike. Nije mu bilo svejedno: čikao je sudbinu, ali mu nije odgovarala.

U tim pregovorima, koje je odobrio i Karađorđe, ova su dvojica imala dvojak zadatak: prvi, da uvere i vezira i okupljene paše da su Srbi i dalje, uprkos ustanku,

ustanici su ga sumnjičili kao da on nije više vojvoda Stojan Čupić, do ustaničkih vođa kao da nije mogao da stigne, a Karađorđe je ćutao. Opkoljen nepoverenjem, počeo je da gubi poverenje u sebe.

Dobrača je, ne bez čuđenja, nalazio u sebi neku opreznu surovost u kojoj je i uživao. Onih meseci pred bunu kada je Karađorđe, prvi, počeo iz potaje da presreće Turke i da ih tamani a onda ohrabrio i druge da isto čine, Dobrači to nije smetalo.

I, dabome, neka knjižara: zašto da i Zemun ima ono što Beograd nema? Karađorđe je, odjednom, živnuo a Dobrača se, u sebi, rasvetlio: dobar je trenutak izabrao za taj razgovor. Dugo ga je čekao.

bi škola ponela njegovo, Dobračino, ime, trenutak se zakovitlao, Vožd se ljutnuo a naklonost se razbila na paramparčad. Karađorđe se čudio otkuda Dobrači, još mladom, takva želja kad nisu, u prosveščeniju, njegova posla i nije, u tome, njegova slava.

Učeni o školama a oni, neučeni, o drugome. Dok je Karađorđe govorio, Dobrača je shvatao da se to, u taj čas, ostvaruje njegova strepnja.

(Moraš li to, sinko?) U taj mah, Karađorđe je bio prestao da kucka noktom o okno i okrenuo se: pričinilo mu se da je, zaslepljen belinom spolja, lelujavom a

moralo vojevati na raznim stranama i što su, na raznim stranama, otpori ustanika bili ubojitiji ako bi im se pridružio Karađorđe. Nešto kao da se menjalo u poverenju između ljudi.

Tada je stigao i Karađorđe sa svojom vojskom i sve se izokrenulo: bitka je bila dobijena, Loznica odbranjena. Isto veče, Karađorđe je hteo da

Isto veče, Karađorđe je hteo da vidi tog pevača čija ga je pesma sačekala nad šančevima. Dok su ga vodili Voždu, u Višnjiću su nadošle reči.

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

Austrijski car je isto tako bio poštovan među ljudima kao i Kraljević Marko, Karađorđe, Linkoln i Garibaldi. Ova su se imena nalazila u domu slavnih u Idvoru. Ali kada je 1869.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

Pokušaj dahija za izmirenje morao je propasti. Ubrzo je za vođu ustanka izabran Karađorđe, koji — kako je Vuk rekao — „počevši odmah gospodarski suditi i zalovijedati, i umjesto prijetnje iz pištolja gađati,

U početku prvog ustanka bio je prost vojnik. Karađorđe ga je postavio za vojvodu pocerskog 1806, pred bitku na Mišaru. Posle ove bitke Miloš je u Kitogu potpuno uništio

cigli — jedini Crvene st’jene — nalaze se blizu Zadra crvenika vino — crveno vino crljen — crven Crni Đorđe (Karađorđe) — Đorđe Petrović (1752— 1817), vođa prvog ustanka u Srbiji, ubijen po zapovesti kneza Miloša 1817.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti