Upotreba reči kiše u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

Više puta bi, iznenađen, rekao: „Ove žice imaju srca, i plaču i smeju se: kao posle kiše duga na nebu“. On nije imao prilike da vidi kakvih velikih izloga od slika, i opet je znao razlikovati lepo od

Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME

U žitnu zvezdu zenice su sjajne uprli, ne tražeći pričest ni hostiju. Pod plamenim nebom na obali Rajne kiše su pojele groblje do kostiju. Na Aleksander placu jato vrana gosti se na ruskom oficiru.

Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

Vidiš ovu kavanu? Nju je sazidao kapetan tom glavom šećera. Moj Pajo, padalo je tu novaca kao kiše!... — Ama, opet ti ne kaza meni kako se zavadiste. — Stani da ti kažem...

U taj mah senu munja i kroz onoliku huku od kiše i vode ču se opet kikot kod Savke. »Juf! Eno onog ludaka još tu! Eno uvali se!...

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Te su kućice bile vrlo proste, tek koliko za to da čovek ima gde zaklopiti glavu od kiše i zla vremena. Građene su ovako: udare se četiri sojira (direka) u četvrt.

Kiša otpoče. Krupne kapi padoše i orosiše mu sedu kosu... Više po nagonu nego što je osećao potrebu da se od kiše skloni — on uđe u kuću. Ukućani stojahu nemi oko ognjišta. On ne pogleda nikog nego sede na svoje mesto.

Onaj hrast što je onako besno raširio svoju krunu, bio im je jednom zaklon od kiše. Na ovoj su stazi toliko puta razgovarali...

Iz dubina je potutnjavalo, a od zapada mećaše svetlica. Ratnici razgovarahu: — Biće kiše. — Kamo da hoće! — Vala, pravo veliš, da se samo razladim malo! — More, da nam ne presedne!...

Dučić, Jovan - PESME

VEČERI U SUTON Nebesa behu mutna i razdrta, Studen u nemoj sobnoj polutami; I dopiraše iz samotnog vrta Muzika kiše. Mi smo bili sami. Hujaše negde vetar oko vile Pesmu o tuzi.

Slušajuć tako te večeri mutne Vetrova pesmu i muziku kiše. JABLANOVI Zašto noćas tako šume jablanovi, Tako strasno, čudno? Zašto tako šume?

Sve je šumno, sjajno; i lije iz granja Svetlost, kô padanje neke bele kiše; Maslinova šuma u daljini sanja... A more je puno zvezda, pa ih njiše, I po žalu nemom, praznom i bez sene, Kotrlja

Crni će vetar da piri, I kiše padaće crne, dok dan na okno zaviri S detinjim očima srne. Nešto što vapi nama Oduvek i bez moći, Na daljnjim

On je sejao crno i belo seme svoga sna. Topli proletnji vetrovi su mirisali, i blage aprilske kiše ulivale se u njegove srebrne brazde. Pustinja će se posle toga pokriti cvećem i rumenim plodovima.

I mi imamo te Lavale, Imamo i tvoje Više — I bruke koje ne bi sprale Nikakve Božje kiše. („Amerikanski Srbobran“, 15.

Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

Niko ga nije dirao, pa čak ni nestašna dečurlija koja su posle kiše onako rado i veselo gazila po bari, ni ona ga nisu dirala.

Razgovaraju se idući tako iz crkve o svačemu; o danu, kako je lep, a kako je i noćas izgledalo da će biti kiše. O gostu ni reči! Gđa Persa se rešila da ne spomene, a gđa Sida ćuti, ili o koječemu govori.

I on se radovao nedelji, a osobito ako se desilo te je nedelja bila lepa, bez vetra ili kiše; jer onda bi mogao obući svoje bele pantalone i metnuti na glavu svoj, jedini u selu, slamni šešir, koga sâm počešće

Lišće opalo, i crni se ogolićeno i pokislo granje na drveću; opao kreč i lêp sa kuća od silne kiše, pa ti izgledaju kuće izdrpane kao red prosjaka pred crkvom.

Onako sveža kako se nadnela nad kola, izgledaše mu kao bujno rascvetana ruža među pupoljcima posle majske kiše kad se pruži strukom svojim preko staze baštenske.

Stanković, Borisav - BOŽJI LJUDI

I to ona jesenska, mutna, krupna kiša. Takve jedne noći, kad se, sem te kiše i gustog mraka, ništa nije videlo zakucaše na našu kapiju noćni čuvari. Umro koji od tih prosjaka, božjaka.

Pa, pošto je naša kuća bila prva od ulice a onako visoka, okrečena odudarala od gustog mraka i kiše, to ga doneli k nama. Stara majka se odmah diže.

da dolaze iz komšiluka ostale stare žene, praćene slugama s fenjerima koji su im osvetljavali put pošto se od silne kiše i mraka ništa nije videlo. Svaka je od njih po nešto nosila.

Afrika

Ogroman smeh. Kejovi nepopločani, neograđeni, zemlja zasađena drvima, svakako beskrajno blatnjava u vreme kiše. Kuće iza keja su drveni bengaloi: na dva sprata, sa čardacima, sa širokim prozorima i rešetkama, sa svetlošću koja

Moram da iziđem na slobodno zemljište, da bih zaključio da kiše niti ima, niti je bilo. Kraj moje postelje, gušter, koga sam noćas pre no što ću zaspati oterao iz moje vreće za

Jer kad nastanu kiše, on će sa ženom biti sasvim sâm, savršeno sam, otcepljen od drugoga sveta. Belci su: jedan generalni i jedan obični

Otad ga je suviše peklo afričko sunce, suviše kvasile afričke kiše, od kojih se zemlja pušila, a da se ne bi uverio da ono što u njemu nosi tako slavno ime najsporednije je na svetu, a da

Dolazimo u selo Kumi. I tu je sve crveno; zidovi kosi, trapezasti; terase koje se krune od sunca i rastvaraju od kiše. Stanovnici nas dočekuju srdačno i dostojanstveno.

dvorišta, u krilu koje je bilo negdašnja urođenička zgrada od purpurne zemlje, pa je Fonten samo osigurao od sunca i kiše.

Vreme se, međutim, naglo menja. Od jutra do večeri, i od večeri do jutra, počinju padati kiše. Vetar duva. Nemoguće je izići na krov na kome je odjednom grdno hladno.

Nebo beskrajno sivo i puno kiše. Osećao sam da dobijam kijavicu i bio sam tužan. Ali već gledajući iz automobila u izloge, ugledah jednu veliku

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

kapamadžiji za radionicu, a sad je bila prazna, a puna kvočaka i tek izleglih pilića, koje je Grozdin sklanjao od kiše.

međutim, još je bilo svetlo, poslednji sunčani zraci još su ga obasjavali, kao neke strele, na kojima se kapljice kiše sjaje. Sunce je nad njima, kad su pred kućom Božičevom stali, još sijalo, uvis, kroz tuštu i tmu mračnih oblaka.

Kad iziđoše, pred ulaz u tu zgradu, među kolima – i konjušarima, koji su sedeli u kolima, da se sklone od kiše – Pavle poznade jednu ljudsku priliku, kao svoju senku. Bio je Agagijanijan, koji mu ponudi kola.

Put je bio zasut šljunkom, koji je, od kiše, bio utonuo u zemlju. Do škole jahanja nije bilo daleko. Iako je mogla biti ponoć, iako je iz mračnih oblaka grmelo i

prema svetlosti onih fenjera u daljini, a nije mario kišicu, koja ga je udarala u lice svojim kapljicama, jer je letnje kiše voleo. Iako je već bio septembar, u zelenilu Leopoldštata bilo je još leto, a nepogoda je prolazila.

Bašta je, posle kiše, sa svojim poznim ružama, još mirisala. Zaspao je odmah i ležao kao klada. Stenjao je nešto i mrmljao je, u snu, nešto.

A kad se dešavalo da iznenada udare – rano u jesen – neke lude kiše, to je bilo neočekivano. Katkad je bilo i snega, iznenada.

Došao je bio na ludu ideju da ne valja, kako iseljenici iz Tokaja kreću. U jesen. Pa ih kiše, oluje, gromovi, provale oblaka, u planini čekaju. Nego bi bilo bolje da sačekaju da padne sneg. Sneg sve izravna.

marta, po starom kalendaru, pomenute godine, mećave su se pretvorile u kiše. Počinjalo je proleće u Kijevu. Sneg se bio otopio, a Dnjepar, uoči tog dana, razlio, tako, da je poplavio donje ulice u

Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

Viši delovi ličke površi prosečeni su mnogobrojnim vrtačama i uvalama, sa čijeg dna, uz kiše i topljenje snega, uzme izbijati voda i privremeno ih poplavi.

Klima je oštra: zime su jako snežne i vrlo hladne; preko jeseni su česti i jaki vetrovi i karakteristične hladne kiše uz bure; leta su sveža.

Od Demir-Kapije počinje oblast žarkih leta koja su gotovo bez kiše, usled blizine mora oseća se vlažna, zagušljiva primorska žega, koja draži kožu i koja uznemiruje.

Međutim se osećaju uticaji jadranske primorske klime i vetrovi s te strane, koji donose tople kiše. Zima je kratka, snegovi slabi, tako da je ovo topla i župna oblast.

Ršumović, Ljubivoje - JOŠ NAM SAMO ALE FALE

JE DA PIJE VINjAK I SODICU’ DA SE SNALAZI I PRODEVA, JER JE IMAO VELIKU PORODICU KOJU JE MORAO DA HRANI I ODEVA. KIŠE SU PADALE, DANI SU TEKLI, KUCAO JE NA STO VRATA, MOŽDA DVESTA, I SVUDA SU MU NELjUBAZNO REKLI DA ZA NjEGA NEMA RADNOG

Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV

To je dolazilo neizbežno kao što dolaze snegovi ili kiše, te njegove priče, mislim. Rekoh da mi je žao što nije rat pa ne mogu izgladneo i bos da jurim švabe, ali da sam i ja

Uši su počinjale da mi rastu kao pečurke posle kiše. Bio je to odlomak razgovora koji nisam smeo da propustim. Sada se čulo samo šuštanje ženinog rublja i opet onaj glas,

Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA

іspan) — župan, upravnik spahiskog imanja (u Mađarskoj) Jankl — kaput japundže — kabanica, ogrtač protiv kiše „Jaci taci Krakovjanci hlapci?“ (polj.) — Kako ovi krakovski mladići?

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

On poče da tiho pevuši i da je ljulja, a ćerčica mu leže na grudi i zaspa. Spremao se topal, proletnji dan, posle kiše.

Bilo je mutno, ali toplo prepodne. Iskočiv iz kola, Komesar se obazre da vidi hoće li biti kiše, pa stade pred njih. Oni su drhtali od straha, a i on je drhtao od straha, uzviknuvši: „Vi Srbi najradije birate posao

Kretahu se po njegovoj želji i njegovim zamislima i uskoro mu se činilo da i kiše na njih padaju, i proleća oko njih nastaju, kad on hoće i kako on hoće.

da napada i on pri kraju proleća popusti, spreman da vidi bojišta i mrtvace, zapaljene ulice, ubijene žene, kiše, šume, brda, livade, kao i njegovi vojnici, ali sve kao u svom pozorištu, ne dotičući se čistim rukama tih stvari, i

Dovoljno je bilo da naiđu kiše, ili oluje, ili mračne noći, pa da kreće. Noć je za njega postala obično vreme bitaka i on je polazio u nju, bez mnogo

Zagledan u visoke i šiljate crkvene zvonike, on je video nad njima i ljubičasta nebesa, vlažna od kiše, sa velikim, plavim oknima, na dnu vidika.

Nekoliko kapi tople kiše pade mu u lice i on zadrža konja. Nad glavom začu svraku i, odmah zatim, vrane. U istom trenutku konj, trzajući se, pođe

Kuća Isakoviča beše prepukla na severnoj strani i činilo se da će, ako kiše još dugo potraju, da se ruši. Livada oko nje, visoko nad Dunavom, bila je toliko natopljena kišom, da su se u travi

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

(Siromahu su čoeku česta djeca tako na dosadu kako gođ da ga najveći grad — suhi tj. čist, samo bez kiše — bije. U Dubrovniku) (Vuk, br. 939) — Đeca se čude svačemu, a ljudi ničemu. (Vuk, br.

Maksimović, Desanka - TRAŽIM POMILOVANJE

ZA BRANKOVINSKE SELjAKE Za brankovinsku posnu ilovaču kao mak crvenu posle kiše, za neobrađenu zemlju kraj puta, u sabljičici i u draču, za raskoš korova i kukuta oko seljakovog plota i međe, za

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

nedodirnutim i nezagađenim prostranstvom, nezavisni od svega sem od ćudi godišnjih doba, zemlje, vetra, snega i mraza, kiše i grada.

Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

Ulice, trolejbusi, kiše, snegovi, prozori, parkovi i učionice najčešći su okviri tih, dečjih pohvalnica svetu. Ljubav je još jače rasplamsana

Milićević, Vuk - Bespuće

U vazduhu nešto teško što zaražava čamom i malaksalošću. Njihovi pogledi pratili su krupne kaplje kiše koja je škropila pločnik, rasprskavajući se, uzimajući maha sve jače, pljušteći, stvarajući lokve i potočiće koji su

ga, i poslije, poduzima isto osjećanje jeze, uvijek ga potresa ista groza kad vidi sunčano proljećnje jutro poslije 2kiše: po travi i po lišću bliješte kapljice i lako se, s jednim ugodnim i toplim šumom, stresaju; drveće u cvijetu podsjeća

u svojim poljima; da bi možda bolje bilo da se nije odvajao od svoje zemlje, da diše s njom zajedno, da s njom i njega biju kiše koje padaju u nevrijeme, da i njega satire mraz, da i njega boli udaranje ledenih zrna, da i njega prži suša i izgara

Nije se sjećao da ga je odavno toliko ubijala čama kišnog dana, to nemoćno mrtvilo, isprekidano šištavim šumom kiše koja pljušti, zaklanjajući svojim finim, drhtavim platnima od sitnih zbijenih mlazova predmete u daljini; i na njegovu

krvavim, izbuljenim, blesavim, pijanim očima, sa nabreklim žilama na čelu, sa zamuljenim rukama, sav blatan i mokar od kiše. Pored njega klečala je kći, pokušavajući, mučeći se uzalud da ga krene i da mu pomogne da se digne.

GLAVA SEDMA Oblaci zamračiše nebo i zastrše planine; prosuše se jesenske kiše, i Una se zamuti, nabuja i preli se preko svojih obala, napuniše se jaruge vodom, a brdski potoci, noseći lišće, zemlju

On provođaše dane gledajući na prozor u sivo nebo i slušajući uspavljivo i mirno padanje kiše; posle ručka razgovaraše s Irenom dok je ona radila neki ručni posao, pričajući mu štogod iz svojih sitnih doživljaja,

Pa kad kiše stadoše, ispod sivog neba ostade sam oštar i suh vjetar, koji zamrznu vode i ocrveni uši i noseve dečurliji koja deraše

Radičević, Branko - PESME

Ne bi sad mi tako teško bilo! Krasno doba beše pramaleće, Posle kiše burne tio doba; Mi u polje izađosmo oba, Pa gledasmo oživljeno cveće.

Oblačine već su mutna krila Više gore lisne se povila, Uji vetar sve više i više, Veće kaplje padaju od kiše... Oh moj Bože, sad je sasvim tavno, Kô da nojca spustila se davno, A sad eto te nebeske vatre, Kô da oće celi

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Tako smo, iz jeseni u jesen, uz kuckanje kiše po eternitu, lagano rasli i prodirali naprijed. Sa polomljenih alatki prelazili smo na ratne dopisnice i obična pisma,

Simović, Ljubomir - HASANAGINICA

MAJKA PINTOROVIĆA: u ovom svetu počinje da prokapljuje! HASANAGINICA: Je l me to kapljicom kiše dotako bog? MAJKA PINTOROVIĆA: Ovo mi liči na veliki pljusak! Biće bolje da požurimo da uđemo! (Ulaze u kuću.

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

ovoliko, drugi onoliko, onda đevojka odgovori svijema da nisu pogodili, pak reče: — Careva brada valja koliko tri kiše ljetne. Car se začudi pa reče: — Đevojka je najbolje pogodila.

učiniti, jer ne znam u koji ćete dan, nego kad ste svi ovđe, daj da se dogovorimo, pa kad izaberemo dan ako ne bude kiše, evo moje glave! — A kad bi ti rekao, pope? — Ja bih, braćo, ako vi velite, šjutra!

Lalić, Ivan V. - PISMO

XI 1976) POHVALA NESANICI Besane oči koje vide više No mrlju jutra, šaru na tapetu, Pročitaće u rukopisu kiše Čitavu povest o budućem letu: Za usud svakog lista jedna crta Svedoči oblik: semantika kapi Sadrži oblik budućega

(5. VI 1989) ZAPISANO NAD JEDNIM STIHOM Oh Dіoѕ, abrіendo, entre la ѕombra, lіmoѕ. Blaѕ De Otero Uporne kiše, blage kiseline, Bože moj, evo nagrizaju leto; Danima tek po lišaj pavedrine, Sunce u mrli, jedva započeto; Kao da

Usrkni ovaj slog: Rim. Da li se sećaš kiše onoga leta, Pomešane sa smehom i mladim glasovima Dvoje zaljubljenika, promočenih do kože, Ponosnih na svoj posed koji

Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE

Buljili smo u izloge i nešto kao nameštali naš budući stan. Ulazili u radnje da se malčice sklonimo od kiše i isprobavali bračne i vanbračne krevete. Tražili da nam prodavac drži sveću. Kako uopšte da vam to objasnim?

Uostalom, u mojoj otadžbini sve kasni: avioni, železnice, pozorišne predstave, jesen, kiše, paradajz, tramvaji, penzije, sve — sem onog tipa koji naplaćuje kirije. E, on je stvarno tačan!

Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU

Zla prilika: kostreši se čemerika. Trn dozreva. Ko to rida, ko li peva? Čije lice svetli jutrom iz samice? Kiše toče. Nije lako preko Foče. Je li ona bosa, gola stigla jutros do Stambola? (Gola, bosa, sa venčićem od otkosa.

Ne žuri s neba, gordi vinograde, već grožđem kiše, dok me muči ulcuѕ, poškropi štedro ludost zvanu kupus. U srcu gajim ljubav gostoprimstva, a crnim sjajem gore

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

Često ih moćne oluje biše uz bljesak munja i vjetra huk, peklo ih sunce, kvasile kiše, jurio noću zubati vuk. Svladali tako nevolju mnogu uz pomoć glave i brzih nogu.

Ujutru samo, unedogled, niže se stopa divovskih red. Vjetrovi metu i kiše škrope čarobnog mlina prastari krov. Po danu pred njim džinovske stope, a noću sjenke i diva zov.

Prenu se Toša i oči briše: „Brka mi moga, evo nam kiše!“ Svetlica oštra nebesa kreše, oblake modre para. Požuri, Tošo, potop je došȏ, brže, skitnico stara!

uvek je nova, nestašna, mlada i večno — Japra stara: huči pod mlinom dedice Triše, od sunca plava, mokra od kiše. Svakog je čuda videla Japra u svom vodenom veku, hitajuć danju, žureći noću u Sanu, moćnu reku.

Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka

jedan pa drugi i mrtvi se jave na vest bodru velika je tradicija vampira jedan moli ubrus da obriše lice od korenja od kiše što se sliva od smole sa borja sve će on da hvali samo mu ubrus nismo dali uoči ravnodnevice hoće da bude lep kad

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Vetar je povijao drveta i u lice su nas udarale krupne i hladne kapi kiše. Kuća je bila prazna. Ali tavan beše slep, te jednom gredom izbismo ćeramide. Vetar zafijuka. Narednik promoli glavu.

— Motri na neprijateljske rovove... Razumeš valjda! — i zatvori telefon. — Šta veli? — pitali su pešaci. — Od kiše iskliznuli lafeti, pa je opasno gađanje... treba čekati dan — lagao sam.

Bilo je skoro deset časova, te požurih u divizion da se javim komandiru. U ZATIŠJU Sustigle su kiše i čuveno seosko blato. Morali smo dovlačiti kamen i pesak, i zasipati seoske puteve, da bismo mogli proći...

Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME

duva, javorinu ljulja, Kiša ide, javorina trune; Mlad je vojno ruža napupila, Vjetar Duva, ruža se razvija, A od kiše biva veselija, Sunce sija ona rumenija“. 127.

“ 179. Aj, došla Drina od brega do brega, Da l’ od kiše il’ od bela snega? Ni od kiše, ni od bela snega, No od suza mladi devojaka. 180.

“ 179. Aj, došla Drina od brega do brega, Da l’ od kiše il’ od bela snega? Ni od kiše, ni od bela snega, No od suza mladi devojaka. 180. Bol boluje lijepa Hajrija Pod orahom i pod jorgovanom.

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

Stojim visoko. Dubina mosta d‘Jena, koja se beli i sjaji od kiše, i prolazi ispod čudovišta Ajfelova, odvodi u beskraj. Nigde na svetu nije ovako duboka voda i ovako široko nebo.

Prvi put sam osetio da zemlja, na Suncu, posle kiše, drhti. Ceo dan nikog oslovio nisam. Uostalom, ovde je sve ćutljivo.

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

Što će mu zelenilo!.... Lepše je i milije mu je videti sređenu letinu, što je nije ni kap kiše taknula. Kako li će lepo da urani svoje mile vočiće, svoja goveda i ovce!...

trud, i zebnja, prođoše znojni dani kopanja i pregrta, prođoše crni i mutni oblaci, prođe opasna plamenjača, prođoše duge kiše i povodnji, prođe svaka opasnost i ne dirnu mu ovu plodnu goru, i on se sad, srećan i zadovoljan, laća najmilijeg i

A pred Tapurovom mehanom sleže se narod sve više i više, pridolazi kao povodanj posle plahe kiše. Stolovi, doksat, stepenice, — sve je to načičkano narodom, koji se utajao, pa, ne dišući, sluša učiteljevo čitanje.

Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU

posle nekoliko ustanovljenih zanatlijskih škola nicale po Srbiji fabrike džepnih i duvarskih satova kao pečurke posle kiše. Pretekli bi i Švajcarsku i Švarcvald i svaki bi Srbin tada mogao po tri džepna i dva duvarska sata nositi u džepu.

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

KRAJ POTOKA 231 SUŠA 232 IZVOR 233 JUN 234 ROSA 235 PREDVEČERJE 236 KUPUŠNjACI KRAJ REKE 237 OKLOPNICI 239 POSLE KIŠE 240 NOĆ POSLE KIŠE 241 U LETO I U ZIMU 242 ZEMLjA U PONOĆ 243 ŽIVETI KRAJ DOBRE PIJACE 244 OGLAS 245 JESEN NA

KRAJ REKE 237 OKLOPNICI 239 POSLE KIŠE 240 NOĆ POSLE KIŠE 241 U LETO I U ZIMU 242 ZEMLjA U PONOĆ 243 ŽIVETI KRAJ DOBRE PIJACE 244 OGLAS 245 JESEN NA PIJACI 246 PIJACA NA KRAJU

I kad god je bilo potrebe, oblačak davaše sve od sebe. Od blagorodne, tople kiše maslačak rastao sve više, više, išao sve dalje od ovog sveta, nadrastao je sva drveta, i jednoga je dana maslačak

Uveče iza plota, može se videti gde čuči, I dugo, pred smiraj, suši se od kiše. KAKO DOLAZI MRAK Mrak jednim zamahom ruke zaogrne Jezera, planine, kolibe pored Nila.

IZVOR Na raskršću kiše i vetra, Gde zukva buja i ljutić cveta, Zemlja je zinula, ali joj onda Usta ispuni bistra voda.

Al i oklopnici iz Savoje Tako su krili oči svoje. POSLE KIŠE Prestade kiša — sad u vlazi Nešto pradavno nadolazi : Vetar duva, a detelina Uzvraća, mokra i nȅjedina; U neznanju —

NOĆ POSLE KIŠE Noć posle kiše. Pomalo vetra. Ulični sat odavno stao: Dani su se od njega nekud izmakli! Noć je zver duga tri

NOĆ POSLE KIŠE Noć posle kiše. Pomalo vetra. Ulični sat odavno stao: Dani su se od njega nekud izmakli! Noć je zver duga tri kilometra, S očima u

dan crveni rađa, u lišću, kad vetar dune bešnje, otkrije se minđuša trešnje, i nestane je, odmah posle, u kapljicama kiše i rose; to nije pijaca, to je lađa, barjak razvijen sred predgrađa, paluba stare dereglije što vuče četiri sreza

Kad je vreme klijanju, ona probudi sve klice Pa cele noći po Dragačevu i Župi Pupi, pupi, pupi. Posle kiše, kad sinu svi vidici, isprani, Ona odliva vodu iz vršnjih u donje izdani Ko vino kad se pretače Da bi bilo što jače.

Petrović, Mihailo Alas - ROMAN JEGULJE

Maločas ste mogli nazirati sunčanu svetlost a sad su gusti oblaci zamračili sunce i evo krupnih kapljica plahovite kiše što počinje padati na morsku površinu i koje odavde izgledaju kao puščana zrna što prodiru u vodu za koji santimetar,

Rakić, Milan - PESME

I tako kraj cveća ostaćemo sami... — Proliće se tada, kao bujne kiše, Stidljivi šapati u blaženoj tami, I reči iz kojih proleće miriše...

Sada, Nad livadama gde trava miriše, U rascvetanim granama, svrh njiva Koje su crne posle bujne kiše, Velika duša mesečeva sniva. Sve mirno. Tajac. Ćuti polje ravno Gde nekad pade za četama četa...

Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC

Jedni sužnji bjehu prikovani u putima na velje brodove, te vozahu po moru brodove; tu ih letnje gorijaše sunce i davljahu kiše i vremena, ne mogahu iz veze šenuti, No, kâ pašče kad ga za tor svežeš, tu čamaju i dnevi i noći.

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

U početku, posle sarane Markove, cela jesen i zima prođe u izlaženju na groblje. Nastadoše one jesenske duge kiše, lapavice i mećave.

Pandurović, Sima - PESME

možda neću sa dobrim snima više U društvu biti, nit će pod senkom mračne kobi Presahnut’ suze noćne u dane splina, kiše, I čudna sreća doći pod suncem, u slobodi.

SVUDA JESEN Sto golih grana, k’o sto crnih ruku, U šibi kiše iz vrta se pruža Prozoru mome, gde poslednja ruža U bolnu jesen žalostivo vene, Dok monotono dopire do mene Zvuk

Ja nisam sposoban za take Visoke, duge apstrakcije više; U srcu mom je tama jedne rake, Očima mojim pustinja bez kiše.

Ali zar im ni ja ne dam mira više? Sklonjene od bede sred mrtvoga dola, Sklonjene od čame, od vlage i kiše, Ja videh da ih težak nemir poče Da nagriza — tu gde vlada smrti stega, Gde humke smis’o života svedòče.

VOJNIČKI RASTANAK Našoj majci javi da idemo, Vrâne! Nas će tući oganj, snegovi i kiše. Otadžbini svojoj u prolećne dane Doći ćemo s vencem pobede na glavi, Ili nikad više, ili nikad više!

Gde potmulo grmi strašna kanonada, I zastava smrti leprša se crna; Gde zlokobni jaram još robove tišti, A zemlja od kiše i od krvi pišti. Preci će se naši iz grobova dići Za poslednju borbu!

Danas, kad tihe kiše miju Pred prozorima lišće novo, A néme suze same liju U divno majsko veče ovo, Osećaš senku sudbe grube I kob da

Osećam da se neka kora Na srcu mome tvrdo hvata; Da se uvlači tromost spora, Tužna k’o dani kiše, blata; Da sam već danas miran i ja, Da meni dugi odmor prija, Da sunce danas drukče sija, I da se bliži starost

sve polako presta: Kad mu stare grane ostadoše gole, A poslednja tica ne dođe mu više; Kad su duge, hladne udarile kiše Na neznana groblja onih što se vole; I kada je, prvi put u svome veku, Čuo korak rulje i usklike njene da će snažno,

beli prekrštenih ruku, U pokrovu večnom mrtvog zaborava, Mirno, pod pločom koju burno tuku Proletnji vetri i jesenje kiše... Od svega za čim nekad nam je stalo, Od svih težnja ništa ne ostade više Do nešto tuge i stihova malo.

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

— Koga su i lani tukli, taj i ove godine zna kako boli. — Žežen (oparen, opečen) kašu hladi. — Oparen pas i kiše se boji. — Tko se ožeže vrelim, i na hladio puše. — Koga su kurjaci ćerali, taj se i zečeva plaši.

Iza zime toplo, iza kiše sunce (biva). — Pripovijeda se da u moru ima nekakva tica, koja na ružnu vremenu pjeva (jer se nada lijepu), a na

Sunce sija, trava klija, na sve strane ptičice kliču, dok narod radi i pjeva; a tebi kiše i snijegovi padaju, vjetrovi dušu: niko od zime ni nosa ne smije na polju pomoliti! — E moj Đurđu!

Zato ona jasiku prokune ovim rečima: — Treptala do veka, ni od vetra ni od kiše, nego od straha božijega! PAPRAD (BUJAD) Dok je još sveti Sava išao po zemlji, i činio dobra, pređe jednom preko

Meni ’rast reče: — Evo ima tri godine dana Kako nisam okusio kiše. Ja odoh oblaku, Da mi oblak kiše da. Meni oblak kiše dade, Ja kiše ’rastu dadoh, ’Rast meni žira dade, Ja žira

Meni ’rast reče: — Evo ima tri godine dana Kako nisam okusio kiše. Ja odoh oblaku, Da mi oblak kiše da. Meni oblak kiše dade, Ja kiše ’rastu dadoh, ’Rast meni žira dade, Ja žira bravu dadoh, Brav meni sala dade,

Ja odoh oblaku, Da mi oblak kiše da. Meni oblak kiše dade, Ja kiše ’rastu dadoh, ’Rast meni žira dade, Ja žira bravu dadoh, Brav meni sala dade, Ja salo mački dadoh,

Ja odoh oblaku, Da mi oblak kiše da. Meni oblak kiše dade, Ja kiše ’rastu dadoh, ’Rast meni žira dade, Ja žira bravu dadoh, Brav meni sala dade, Ja salo mački dadoh, Mačka meni

Užičkom vašaru (zbog kiše) Kad se ženi Ibar, voda ’ladna, On poziva kišu u svatove — A kiša mu na to odgovara: — „Ne mogu ti u svatove doći,

DUGI (kad se ugleda posle kiše) Ko ne vidi dugu, Ne vid’la ga majka Do suđena danka! 3. RAZNOM VATRI Gori, vatro, gorcem, Eto babe s kocem!

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

ovoliko drugi onoliko, onda đevojka odgovori svijema da nijesu pogodili, pak reče: „Careva brada valja koliko tri kiše ljetne.” | Car se začudi pa reče: „Đevojka je najbolje pogodila.

„Znadite, braćo, da su mi jučer poručili ozgor s neba da se s vama dogovorim, u koji ćete dan da vam pošlje i koliko kiše. Sad mi odgovorite.“ Reče glavar od sela: „Eto sjutra u poneđelnik.

Simović, Ljubomir - ČUDO U ŠARGANU

Ostavi vrata, vako, otvorena, da pada svetlost! Pa, ako ne može, majku mu, podupri stolicom! Gadne li kiše! Ponesi kišobran, lije kao iz kabla! IKONIJA: Ćoro, ko zna šta je, nemoj dizlaziš!

Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA

A zar ja tebi ne mogu reći - a kad se u tvoji koli osovina slomije? Ja te molim, neka svašta ne spominjemo! Ko se kiše i blata boji, nek’ se ne rađa na ovi svet; to mu se pre kaže, nek’ ne reče posle da nije znao.

Ovde je najveća zima, kao kod nas u Banatu drugda u oktomvru. U leto, tu za šest meseci nema kiše, a vrućina bi bila vrlo velika da svaki dan morski vetrovi ne ras[h]lađuju vozduh.

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

Na veliko njihovo čudo uđe Bakonja. Bakonja, blijed u licu, glibav do koljenja, u ruci mu štit od kiše, a o ramenu šarena torbica.

Njekoliko kapljica kiše padoše mu na ruke, te se prenu od sanjarije i pogleda put istoka, gdje kroz oblak sunce granu. Pogleda svuda oko sebe,

Raičković, Stevan - KAMENA USPAVANKA

Slobodni nas pusti vetar cele skida. Veliko nam plavo nebo prošlost briše. Uz korovski miris: kiše nas umiše. Sunce nam u oku kule sjaja zida. Trepti srž borika, drhti vlat i hrašće: To stižemo padom mi na hodočašće.

Porculanski jahači. Draperija u vezu: Ceo prostor zamrači. I ničeg nema više: Ni pokućstva, ni zvuka, Ni jeseni, ni kiše. Tone u san i soba I vlaga, dunja, ruka: Prespavaj ovo doba.

Ćosić, Dobrica - KORENI

U očima je mrak, disanje ga boli, i hladno mu je od kiše i jesenske studi u vrbaku, pored ugašenog ognjišta u napuštenom zbegu.

A i vetrovi ih mlate i nagrđuju im lice. Ja nisam umeo. Šta mogu kad su kiše sprale i njivicu moga oca, a semce mu palo među suve grudve, iako su leta bila dobra.

— Ima li što? — upita. — Još ništa. Čim bagrem ovako miriše, biće kiše. — Pa šta Roza kaže? — Milunka kaže: ništa se ne zna. Čuči na pragu i čeka. Znam dobro kako je To.

Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE

Joj, kako je uživao Smejačko klizajući se po travi nakon kiše, kako jadikovao Plačko: — Ovo je grozno! Ovo je još gore nego ići u školu!

Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL

U svoju ulicu Uzun ne dolazi svakog dana: HH vek mu je zamoran. Dolazi kad se spuste kiše i nad Studentski park i nad Studentski trg a KapetanMišino zdanje potamni.

Tih dana je kiše bilo malo a sunca mnogo, Vuk je slušao i beležio a guslar je ocećao kako se u njemu, opet, kravi toplota koju je

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

zamišljam sada: K'o jelova šuma nada mnom se niše, Šumi pesma gorska, a kroz lišće pada Zrak rumen i zlatan od sunčane kiše, I nad travom lebdi... I po kraju celom Cveće nešto šapće sa suzom na licu.

Sve je šumno, sjajno; i lije iz granja Svetlost, k'o padanje neke bele kiše; Maslinova šuma u daljini sanja... A more je puno zvezda, pa ih njiše; I po žalu nemom, praznom, i bez sene, Kotrlja ih

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

Zorom se oni skupljaju opet u kapljice, i mi ih vidimo u obliku rose. A viđamo ih i u obliku kiše, slane i snega. Tako se voda pojavljuje u kvalitativno različitim oblicima, prelazeći iz jednih u druge“.

Posle smrti Sokratove iznikoše ovde razne filozofske družine, sekte i škole kao pečurke posle letnje kiše. Ovde ćeš naći hedoničare, učenike Aristipa iz Kirene i njegovog istoimenog unuka, koji je, kažu, nasledio mudrost

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

Prozor je bio otvoren i zadah vlažne zemlje i mokrog lišća, ona vlažna svežina puna mirisa, sa mesečinom iza kiše, ispunjavala je sobu neodređenim ali milim uspomenama râne naše mladosti.

boja, i posuta pravilnim redovima kosača u košuljama, blještali su u svoj raskoši veličanstvenog sunca što se rodilo iza kiše.

Moglo je biti deset sati. Mesečina. Pored pruge u čestim barama iza kiše ogledaju se zvezde a pocepani oblici čine se ogromne crne aveti.

Išao sam, svejedno mi je bilo kuda, samo da jedanput dočekam svanuće i doživim dan bez kiše. Sedam dana kako je ona nemilosrdno lila bez prestanka i držala nas pod strejama gde smo pobegli iz naših logora koje

Sa dušom punom bezbožničkog bola, ja ostavih groblje praćen krupnim kapljama kiše. A kad sam legao, kiša je pljuštala. U limenom žlebu, na zidu pored moje glave, gušila se voda.

Idu, da su samo što dalje... Inače, ceo svet ćuti. Svaki se zgrčio nešto od kiše, koja neprekidno pada, a nešto i zato da bi se bolje zaklonio iza kakvog drveta ili u kakvoj jaruzi.

Kiša. U ovoj beskrajnoj pomrčini ne vidi se i ne čuje ništa sem kiše, koja zvrca golo granje i suvo lišće. Gde li su sad Arnauti? A gde sam ja?

Pa ipak su divne te noći! Muzika kiše ne prestaje nikako, kao da se takmiči sa onom prigušenom vrevom, koja je svojstvena vojskinom prenoćištu.

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Plaši me smrt u predvečerje, smrt u jesen, smrt iza kosih zavjesa kiše. Pitam se, uvijek nanovo, već po ne znam koji put, što je to što nas tako silno mami k svjetlosti, to čim nas tako

Licem u lice s njom. Iza stakla lijevale su beskonačne kiše, koje daju sliku jedne neutješne vječnosti, tištale nijeme mrkline niskih neprobojnih nebesa, kojima i u mraku slutimo

A usred dvorišta kočile su se dvije od kiše pocrnjele okomito usađene grede s trećom poprečno pričvršćenom, za isprašivanje ćilima, slične vješalima.

Dozivali su i mene. Čak i njihovi grubi glasovi činili su mi se svježi, kao svježe oljušteni, sočni od kiše. Pritajio sam se. Na nebu se blijedo ocrtala duga.

u pogon brisač, koji se okretao desno-lijevo, desno-lijevo, malko zapinjući po suhom staklu, jer danas, eto, na žalost, kiše ni za lijek! Baš su nesretna djeca! Nikad da im potrefi ono što bi u taj čas trebalo!

Zato su u tom periodu radnje za umjetno krpljenje nicale kao gljive poslije kiše. Strijeljani bi se potajao, noću ustao od mrtvih, u prvoj radnji zakrpio rupu na leđima, pa zviždućući odšvrljao u mjesto

Šljunak na stazicama piskutao je kao poslije kiše, natopljen morskom vodom kojom su gasili požar. U zraku je još lebdio miris aromatičnih ulja i pržena šećera.

Djevojački glasovi iz natopljenih povrtnjaka, još mokri od kiše, pod trešnjevim granama oteščalim od blistavih kapi, dozivali su se preko ograda i živica u velikim poput duge

Svježe proljetno jutro. Na cesti lokvice od noćašnje kiše. Kako sam prekoračio preko praga, mimo mene je projurio automobil i zaštrapao me kosim blistavim rafalom kapljica,

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

ovoliko, drugi onoliko, onda đevojka odgovori svijema da nisu pogodili, pak reče: — Careva brada valja koliko tri kiše ljetne. Car se začudi, pa reče: — Đevojka je najbolje pogodila.

— Znadite, braćo, da su mi jučer poručili ozgor s neba da se s vama dogovorim u koji ćete dan da vam pošlje i koliko kiše. Sad mi odgovorite. Reče glavar od sela: — Eto sjutra, u poneđelnik.

Ja opet ozdo rukom pokažem kako iz zemlje raste svakojako bilje, a on opet rukom ozgor, pokazuje kako kiša pada i da bez kiše ne može rasti. Ja potegnem iz džepa jaje misleći: evo ovaka je zemlja, a on komad sira, biva taka je kad snijeg pada.

Petković, Vladislav Dis - PESME

K'o duga nebom posle mnoge kiše, I moja nada pojavi se tada Nad ljubavlju mi, i lagano briše Duboki očaj i tragove jada.

Spava san sreće, k'o dan posle kiše, U dnu sutona koji neće proći. Spava san sreće. Dah groba se vije Životom, bolom, vremenom prostora; Ničega nema što

Sve se dosad preživelo. Nema više Ni vremena ni potrebe da se strada. I dok negde strašno liju teške kiše, Sad sudbina, kao majka, sa mnom vlada. I sad mi je dobro, tiho, i sve tiše.

Još bolovi sasvim novi, ali dugi. Ne ume čovek da bude jak Kad kiše liju sa sviju strana. Nema očiju za dubok mrak. Ne peva tica s umrlih grana.

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

Za kišnih dana osluškuju jednolično padanje kiše, pa ih duša boli za poljem i kućicom, da se zaklone; za vatrom, da se osuše i ogriju, i za veselim razgovorom u društvu

Napolju neprekidno kiši, a, sva je prilika, neće zadugo prestati, jer jesenje kiše, kad navale, ne ustavljaju se lako. Zasve što je već pun dan, u kući je tek sutonska svjetlost, a tako je uvijek kad

Djevojka briše stakla, lagano i odmjereno, kao što je monotono padanje kiše, i pogleda dolje na čeljad što se žuri da ne pokisne.

Preko objeda o tomu se već nije govorilo, i po objedu tmica i neprestano monotono padanje kiše po kaldrmi i staklima uspavljuje ih, pa je u kući, za malo vrijeme, pravi tajac.

Požure da čim prvo u Velu uvalu stignu. Poslije kiše poče da vedri, a kad dođoše u uvalu, nađoše je još zanjihanu: oko rata joj buči more, no nema one prvašnje sile, a

Ma samo da mi ga je vidjeti! — zaključi i, pobojavši se kiše, obaziraše se uokolo da se negde zakloni. A bilo je i vrijeme, jer nad pučinom i kopnom pade rani jesenji suton,

Pogledavši još jednom uokolo, čisto nezadovoljan pođoh u drugo mjesto da se od kiše zaklonim. Unutra nađoh tri poznata mi bogata trgovca, jednoga popa i dva stranca, po izgledu sigurno trgovačka putnika.

Svi ćutimo iščekujući da oluja počne, pa da brzo oduši. I ne čekasmo dugo. Po palubi začu se padanje kiše, pa zatim nagao pljusak.

Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI

) neba u ruci, kao i pretakanje neba u more (provala kiše?), to je u srpskoj poeziji morala biti potpuno nova vrsta pesničkih slika, višeznačnih i zato što su podrazumevale

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

Ali je, očigledno, bila potrebna živa, pokretna slika o povijanju kiše. Kažemo pokretna zato što je Crnjanskom stalo da prikaže i neke vrlo sitne pojedinosti onako kako su one za konkretnu

Miljković, Branko - PESME

Velika se tajna iza tebe odigrava. Ptice gnjiju visoko nad tvojom glavom dok beskrajna patnja zri u pogledu i otrovne kiše liju. Zvezdama ranjen u snu lutaš. Sjajna ona ide tvojim tragom, al od sviju jedini je ne smeš videti.

svetu ime da ga u predstvarnost skrijem Kad ništa ne počinje jer nema mesta više Kad noć od uspavanih sila i smrtonosne kiše Zveri šumom uklete i mene snom ubije.

Petrović, Rastko - AFRIKA

Ogroman smeh. Kejovi nepopločani, neograđeni, zemlja zasađena drvima, svakako beskrajno blatnjava u vreme kiše. Kuće iza keja su drveni bengaloi: na dva sprata, sa čardacima, sa širokim prozorima i rešetkama, sa svetlošću koja

Moram da iziđem na slobodno zemljište, da bih zaključio da kiše niti ima, niti je bilo. Kraj moje postelje, gušter, koga sam noćas pre no što ću zaspati oterao iz moje vreće za

Jer kad nastanu kiše, on će sa ženom biti sasvim sâm, savršeno sam, otcepljen od drugoga sveta. Belci su: jedan generalni i jedan obični

Otad ga je suviše peklo afričko sunce, suviše kvasile afričke kiše, od kojih se zemlja pušila, a da se ne bi uverio da ono što u njemu nosi tako slavno ime najsporednije je na svetu, a da

Dolazimo u selo Kumi. I tu je sve crveno; zidovi kosi, trapezasti; terase koje se krune od sunca i rastvaraju od kiše. Stanovnici nas dočekuju srdačno i dostojanstveno.

dvorišta, u krilu koje je bilo negdašnja urođenička zgrada od purpurne zemlje, pa je Fonten samo osigurao od sunca i kiše.

Vreme se, međutim, naglo menja. Od jutra do večeri, i od večeri do jutra, počinju padati kiše. Vetar duva. Nemoguće je izići na krov na kome je odjednom grdno hladno.

Nebo beskrajno sivo i puno kiše. Osećao sam da dobijam kijavicu i bio sam tužan. Ali već gledajući iz automobila u izloge, ugledah jednu veliku

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Front je zanemeo. Počeo je i neki vetar da duva. Čitavi mlazevi kiše naletali su nam na lice i cedili se niz vrat... Ah, da mi je sada onaj kožni džak!

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

Lice mu je tako mutno Kao nebo kad je kiša, A oko mu tako svetlo Kao sunce posle kiše. Cvet-devojče prije bilo Kao sunce usred dana, A sada se ukazalo Kao mesec u ponoći.

Kočić, Petar - IZABRANA DELA

Kô iza jučerašnje kiše izvedrilo, niđe oblačka! Samo dole nad Kozarom nadnijeli se crni oblaci, a gore oko Kočića Glavice vrza se gusta

— Tu ćurčinu, veli Partenija, moreš i naizvrat obući. Naoblačilo se, pa se bojim biće kiše... Mićane, povedi konje! Ja strka' niz basamake i brže bolje osedla' i opremi' konje.

Bojić, Milutin - PESME

I sve mi se čini: to smo negda čuli, I čekamo dan da zlatne kiše pljusnu; Samo nema Prošlost svoju decu huli, Dok Budućnost prazna tutnji kao u snu.

Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA

Naročito jako dejstvo na rašćenje kose ima sok dobijen uoči Đurđevdana (ŽSS, 117). Rašćenju kose pomaže čak i voda od kiše koja se na l. zadržala (GZM, 6, 1894, 656).

Da vrba u dočaravanju kiše ima izvestan značaj primetio je još Mannhardt, WFK, 1, 283; v. i Fehrle, o. s., 144°). V. se, najzad, na Đurđevdan

jačinu, Karadžić, 1, 1899, 205, Temnić i Levač). To je jedan od razloga što se njime kiše (npr. GZM, b, 1894, 371), naročito o Đurđevdanu (»da bi bili zdravi kao dren«, Karadžić, 2, 1900, 99; Sofrić, 86), i

s., 156). Obratno, Srbi kažu da pod l. ne treba spavati niti se od kiše zaklanjati, »jer u nju rado grom puca« (GZM, 19, 1907, 320). L.

januar), a onda je izgori (SKG, 14, 37; Schneeweiѕ, 95). H. grančica igra važnu ulogu i pri dočaravanju kiše — nju tom prilikom nosi prpac (ZNŽOJS, 7, 1902, 256).

Ćipiko, Ivo - Pauci

Polako, poštapajući se kišobranom, prolažaše mladić kroza selo, a nebo se sve više oblačilo. — Biće kiše! — tješila se odasvud ženskadija. I već čeljad ispred kuća poče iznašati posude da se napune daždenjače.

Dok je uljegao, nije mogao ni riječi da progovori. Našao se u neprilici. Napokon reče: — Ne može se čovjek nigdje od kiše ni maknuti... — Pa ste došli k nama se zaklonit'? — reče, šaleć' se, Jure. — Sidite! — i pokaza mu trupić do sebe.

Djevojčica, poplašena, iziđe na kišu. Ivo gleda za njom; bješe pokrila glavu vrećicom, da se odbrani od kiše, pa, poskakujući bosa, brzaše blatnom uličicom...

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Ove godine su kiše rano počele. Magla ispunjava dolinu po ceo dan. Samo se oštri hrbat brega s Kulom uzdiže iznad gustih sivih povesama

A šta je, u stvari bilo? Bile su dosadne sipljive kiše, noći u mokrim šumarcima pod drvećem sa kojeg kaplje voda, žega i omorina na prašnjavim putevima, smrad konjskog znoja,

Ne, to ne staje u vrt pravednika. Sunce Tvorčevo i njegove kiše su za njihov bosiljak, ali ne i za drač, a ako drač raste, isplevimo ga, braćo moja, isplevimo ga.

i drumovi, izobilje jela, pića i podatnog ženskinja, ali i mrcvarenje dugih putovanja, otečene noge od pešačenja, snegovi, kiše, oluje u divljim krajevima, spavanje pod stogovima sena, podozrivost ljudi prema nepoznatim odrpanim skitnicama,

Izgnanik. Stranac. Oko mene crne se kamene zidine, glatke i sjajne od kiše, a iza zidina u mlakom zadahu znoja i mokraće spavaju drugi. Bogdan Tri dana po Sv.

Dadara Koga sam ja, u stvari, ubio? Njih dvoje ili sebe? U mračnoj noći i mračnoj nepoznatoj šumi, pod pljuskom kiše, sedim na premorenom konju koji stoji mirno, otupeo od iscrpenosti.

Ilić, Vojislav J. - PESME

Vreme je izrilo bore po tvome čeocu tavnom I zlatne nestade kiše, I gromovnika s njome. Na oltar ljubavi tvoje Ni bakar ne pada više. 1890. (DOSADA, MAGLA I TAMA...

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

od tih planeta opkoljene, kao i naša Zemlja, vazdušnim plaštom, to Sunčevi zraci stvaraju i na njima vetrove, oblake, kiše i snegove. I to su svetovi, no različiti od našeg zemaljskog sveta. No to nisu jedini svetovi u vasioni.

samo na Zemlji, nego i na drugim nebeskim telima, ima čvrstoga tla, brda i dolina, potoka, reka i mora, vazduha, vetra, kiše, snega, dana, noći i godišnjih doba, onda se nameće samo od sebe pitanje da li na tima dalekim svetovima ima života, da

Kada se planete koje stvaraju vlagu sretnu u vlažnim znakovima zodijaka, nastaju dugotrajne kiše, a kad se suve planete susretnu u suvim znakovima, jaka suša je neizbežna.

Sa crnoga neba padaju na Zemljinu koru prve kapi kiše, i tu se pišteći isparavaju. Zemljina kora puca, rumena svetlost zasija, no brzo se gasi.

Tek kada je temperatura onog sloja pala ispod 364 grada, padoše prve kapi kiše na Zemlju. Tim nastade jača cirkulacija u atmosferi i njeno brže hlađenje, a usled istaloživanja poče njen pritisak da se

dukatima, pa me ona sada potseća na meko ležište Danaino na koje se, u ljubavnoj žudnji, spustio Zevs, u obliku zlatne kiše. Siđimo i mi na to poetsko poprište!

I na njima ima kontinenata i mora, ima bregova i dolina, potoka, reka, jezera, vetrova, kiše, snega i grada. A tim dalekim svetovima šalju toplotne zrake njihova sunca.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Vozi se gospa Nola na štajervagnu, prija joj jesenji vazduh, čist i oštar, i nekako i mekan posle kiše. Zemlja, tamo gde je poorana, crni se kao somot, a porasla je od upijene kišice kao kvasno testo.

Rajnhart leži u sanduku kao neki gušter: suv, tvrd, nekako sav zelen. Vetar, stud, kiše i uvek mokra siga istrošili su ga. Naočari su skinute, i teško je poznati lik i bez očiju i bez naočari.

nije bio Insbruk, sav utisnut u visoke planine koje se tako reći kroz prozore nadviruju ljudma; grad s mnogo jeseni i kiše, i grad one stroge brđanske katoličke tišine koja strah uliva. Milan leži.

A moram da bežim od Josifa i njegovog klavira? Tolika grmljavina, a nikad kapi kiše... Ne znam kako i vi, čika Avrame, ne osećate šta je s nama.

Popović, Jovan Sterija - ROMAN BEZ ROMANA

) »No čujem da su u Vršcu lepi balovi?« »O, prekrasni, imamo lepu muziku.« (Dugačka počivatelna; jer nesrećom nema kiše ni vetra.) »Frajlice, vi dobro izgledate.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Preko noći pade kiša. Šatori su prokišnjavali, voda podilazila ispod tela. Usled kiše i vatre se pogasile. Ljudi su podmetali sedla ili samare ispod sebe, preko tela prebacivali šatorska krila i, sa glavom

Neki su pokušavali da nalože vatre, da bi se zagrejali. Ali grane su bile vlažne od kiše, a iz drveta se istezao modrikasto žućkast dim, koji nas je gušio. Ljudi su drhtali.

Deca su ćutala i pratila svaki moj pokret. Jedva se setih da ih sklonim od kiše, i oni se kao prokisli vrapci šćućuriše ispod jedne strehe.

Petrović, Rastko - PESME

crno grožđe da zrim, Da me pokriva plava magla po čokoću, Da nosim u sebi sitost, plodnost, sve vrenje, Sve žute kiše jesenje, Ko teško grožđe noću; Ja bdim, snim, Ko teško grožđe noću.

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

Uzalud je Kapljica govorila da u Pustinji nema kiše. Puž njene razloge nije hteo ni da čuje. A i što da je sluša? Nema kućicu, ništa nema, pravi prosjak!

Čudo! U vedrom, plavom nebu sav srebrnast lebdeo je oblak obasjan suncem, a iz njega su pljuštale kapi kiše. Kako je koja na zemlju pala pretvarala se u krupan i crven makov cvet.

Oj, kako je veselo krčkala čorba! Kako uspavljujuće prela mačka, prolazili oblaci iza okna, padale kiše, smenjivala se proleća i zime.. — Drži se još malo, stari! — šaputao je starac.

Šantić, Aleksa - PESME

I moja duša širi se, sve više Oaza biva. I gle, sa svih strana, Pod blagim pljuskom od sunčane kiše, Plodove zlatne pruža mi sa grana... 1911.

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

Na predlog Lazara Mačka najprije se pristupilo izgradnji kolibe. Ide kasna jesen, kiše, vjetrovi, kako ćeš da sjediš samo pod bukvom, pa makar ona bila ne znam kako granata i gusta.

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

« Naveo sam na vas bumbare, gusenice, crve, karajući vi protivno, — ništa ne mariste! Pustih plahe kiše i gradom potukoh vaše voćnjake, njive i vinograde smlatih u zemlju, rod vam zemljani požeh, a vaše zlobe i tvrdinje ne

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti